U uslovima gdje su, čovjekovom djelatnošću, prirodni procesi na Zemlji ozbiljno narušeni, današnja poljoprivredna proizvodnja nezamisliva je bez upotrebe pesticida. Tako su oni, prema brojnim analizama i podacima, najkorišćenija sredstva u proizvodnji hrane. Ipak, lijek može postati i ubojit otrov naročito ukoliko se, usljed želje za profitom, pretjerano upotrebljava.

Iako se, u Crnoj Gori, pesticidi koriste odvajkada, stiče se utisak da su njihova dejstva i rizici koje sa sobom nose i dalje nepoznanica kako za poljoprivredne proizvođače, tako i za institucije koje bi, na osnovu studija, propisa i analiza uticaja na ljudsko zdravlje i životnu sredinu trebalo da kontrolišu njihovu upotrebu.

Prema mišljenju biologa Vuka Ikovića iz ,,Preokreta”, nadležne institucije ne znaju koliko se u Crnoj Gori, tačno, koristi pesticida, tj. hemijskih supstanci koje se upotrebljavaju za uništavanje insekata, gljivica, bakterija i/ili drugih izazivača biljnih i životinjskih bolesti. 

,,Ne vodi se evidencija koliko se pesticida proda a koliko (po)troši, a to je jedna od osnovnih djelatnosti institucija koje se bave poljoprivredom i bezbjednošću hrane. Ako ne vodite računa o hrani koju jedete, pripremate ili kontrolišete – onda ne vodite računa ni o sebi, kao ni o svojoj porodici i društvu”, navodi Iković.

On naglašava da su pesticidi otrovne supstance koje koristimo da biljke zaštitimo od grinja, lisnih vaši i različitih gljivica, koje napadaju naše voće i povrće.

,,To su, takođe, sredstva koja koristimo da spriječimo rast pojedinih biljaka ili trovanje glodara ili divljači. Čovjek ih, najčešće, koristi da bi povećao prinose voća i povrća, ili da bi zaštitio svoje domaće životinje. Na taj način on povećava svoju zaradu ali, istovremeno, utiče negativno na okolinu, jer kada tim sredstvima usmrtimo lisne vaši mi, istovremeno, usmrtimo i brojne druge vrste kao što su bumbari ili pčele, koje su jako korisne da bi se cvijet razvio u plod”, naglašava Iković.

Razvoj i proizvodnja moraju biti usklađeni sa prirodom

Zato je, ističe on, jedan od ciljeva zdrave proizvodnje – smanjenje pesticida.

,,Koliko su bitne pčele potvrđuje istraživanje po kojem jedna košnica povećava prinos, okolnog voća i povrća, za 370 eura. Stoga, treba uvijek naći način da izbjegavamo korišćenje pesticida, ili da ih koristimo u što manjoj mjeri, a ako baš moramo – onda to treba uraditi u skladu sa uspustvima”, istakao je on.

Iković podsjeća i da su ta hemijska sredstva bila vrlo važna u ekonomskom razvoju velikog broja zemalja – kako u proizvodnji hrane, tako u zaštiti šuma i iskorjenjivanju raznih bolesti koje prenose insekti – ali je njihova upotreba ostavila i otvorene ožiljke, zatrovano zemljište i vode koje, godinama nakon njihove upotrebe, mještani više ne mogu koristiti za piće.

Stoga razvoj, dodaje on, mora biti usklađen za potrebama prirode jer će, u suprotnom, doći do još veće i klimatske i ekonomske krize.

,,Ako u pumpi za prskanje povrća treba da uspemo jedan čep od flaše pesticida, često vidimo da korisnik u Crnoj Gori sipa čep i po, jer smatra da ‘što je sigurno – sigurno je’, pa poveća dozu kako bi usmrtio sve biljne štetočine. Ako poštujemo uspustvo za ljekove, koje nam je propisao ljekar, tako bi trebalo poštovati i upustvo za pesticide”, pojasnio je Iković.

Poljoprivredni proizvođači nisu u dovoljnoj mjeri edukovani

Sa njegovim stavom saglasan je i Miodrag Karadžić iz Društva mladih ekologa iz Nikšića koji nam je, takođe, potvrdio da pesticidi imaju značajnu upotrebu u Crnoj Gori.

,,Mi, vjerovali ili ne, prilikom analiza i istraživanja koja smo vršili nijesmo došli do tačnih podataka o količinima pesticida koje se, tokom jedne godine, upotrijebe u Crnoj Gori. Iz tog razloga je, po mom mišljenju, ovo pitanje adekvatnije postaviti Ministarstvu poljoprivrede. Ipak, stava sam da ga nije teško provjeriti, jer se svi pesticidi u Crnoj Gori uvoze”, izjavio je, u razgovoru za ,,Kombinat”, Karadžić.

U Crnoj Gori se, kako kaže, koriste različite vrste pesticida i oni se, obično, svrstavaju u nekolike grupe: fungicidi, herbicidi, insecticidi, akaricidi, rodenticidi, limacidi, nematocidi…

Karadžić smatra da poljoprivreni proizvođači kod nas nijesu, u dovoljnoj mjeri, informisani o potrebnim mjerama i količinama pesticida koje treba upotrebljavati za datu kulturu.

,,Prije svega jer tu je potrebna veća komunikacija i saradnja između nadležnih institucija i poljoprirvednih proizvođača, ali i sa firmama koje se bave plasiranjem i prodajom sredstava za zaštitu bilja. Uključivanje svih povezanih struktura, kao i njihovo sinhronizovano djelovanje, jedino mogu garantovati da će se pravilno i u dozvoljenoj mjeri korisititi pesticidi”, smatra Karadžić. 

Crna Gora unaprijedila zakonsku regulativu

Najveći problem sa kojim se Crna Gora suočava po pitanju plasiranja i upotrebe pesticida, izričit je on, je nestručno i nekontrolisano rukovanje, a odgovornost zbog toga je na svima koji su povezani sa prometom i upotrebom ovih sredstava.  

Ipak, on se vodi razmišljanjem da je Crna Gora, u proteklom periodu, dosta uradila na zakonskoj regulativi koja reguliše ovu oblast. 

,,Kao pretpristupna EU članica, Crna Gora je pristupila uspostavljanju savremenog sistema upravljanja hemikalijama od 2007. godine. Zakonom o hemikalijama (“Sl. list CG”, br. 51/17), usklađenim sa EU pravnom tekovinom, utvrđen je postupak prijavljivanja i stavljanja u promet novih i postojećih hemikalija, uvoz i izvoz, kao i druga pitanja od značaja za zaštitu zdravlja ljudi i životne sredine. Na osnovu ovog zakona donesena je Nacionalna strategija upravljanja hemikalijama (2019 – 2022), kojom je dat uvid u postojeće stanje, proizvodnju, uvoz, izvoz, upotrebu hemikalija i odlaganje otpada, zakonodavni okvir i nadležni organi odgovorni za spovođenje pravnih propisa u ovoj oblasti. Integralni dio ove strategije je i Akcioni plan za period od 2019. do 2022. godine, kojim su predviđene aktivnosti koje je potrebno sprovesti u svrhu ostvarivanja ciljeva utvrđenih Nacionalnom strategijom”, kaže Karadžić.

Prekomjerna upotreba pesticida loše utiče na zemlju!

Koliko se god neko hemijsko sredstvo brzo razgrađivalo, tvrdi Iković, ono dijelom ostaje u biljci, a dijelom u zemlji i, na kraju, završava za našim stolom.

,,Naravno, kilogram nekog proizvoda – koji je preprskan pesticidima – nas neće usmrtiti, ali što više konzumiramo takvo voće i povrće to je naše zdravlje lošije. Naučno je dokazano da vrtoglavica, povraćanje, karcinomi i pad imuniteta su samo neke od posljedica korišćenja pesticida i konzumiranja hrane u čijem uzgoju su se koristili”, obrazložio je Iković.

Pored lošeg uticaja na zdravlje, prekomjerna upotreba pesticida loše utiče i na zemlju, čineći da se njen kvalitet smanji.

,,Ono što mi ne vidimo je da hemijsko sredstvo, koje završi u zemljištu, izgori čitav jedan mikrokosmos, tj. mikroorganizme, zahvaljujući kojima korijen biljke usvaja hranu iz zemlje. Na primjer, bakterije i drugi organizmi u zemlji razlažu stajsko đubrivo do finih čestica i, tek onda, ga biljka usvaja. Kada godinama upotrebljavate pesticide, onda je vaša zemlja prazna, pa zato često morate da unosite vještačko đubrivo, jer zemljište nema dovoljno bakterija koje bi pomogle korijenu da se hrani stajskim đubrivom”, rekao je on. 

Iković je bio u prilici i da se lično uvjeri u opasnost pesticida. 

,,Bio sam u prilici da se i lično uvjerim u opasnost pesticida, kada je mještanin pripremao rastvor za tretiranje bašte pored bunara, te je dio tog ratsvora raspršen po livadi – u neposrednoj blizini tog jednog bunara. Nakon toga, ovce su došle na pojilo i napasale se oko bunara da bi, odmah zatim, nekolike dobile trovanje, a jedna je čak i uginula”, ispričao nam je on.

Rješenje: digitalna kontrola primjene pesticida

Brojni nalazi naših institucija, istakao je Iković, potvrdili su da voda iz brojnih bunara po Crnoj Gori nije za upotrebu, a ,,uzrok su bili pesticidi, jer je zemljište propusno i, nakon kiše, ostaci hemijskih sredstava završavaju u vodi”.

Da se više radi na informisanju korisnika o pravilnoj upotrebi pesticida, kategoričan je on, ovo se ne bi dešavalo.

,,To bi trebala biti jedna od redovnih aktivnosti savjetodavnih poljoprivrednih službi! Te poruke i aktivnosti treba stalno ponavljati, isto kao što učitelj stalno ponavlja gradivo sa učenicima, bez obzira da li su ga savladali ili ne”, prokomentarisao je, kratko, Iković.

Kao jedno od mogućih rješenja on predlaže i digitalnu kontrolu primjene pesticida.

,,To znači da sa se zna ko, kada i koliko je kupio određenih hemijskih sredstva, odnosno, da se vodi evidencija o svakoj prodatoj i upotrijebljenoj kesici ili počici tih hemijskih sredstva. Ako postoji registar poljoprivrednih proizvođača i ako znamo čime se bave, onda znamo da, ako obrađuju npr. 5.000 metara kvadratnih, da mogu kupiti pesticida samo onoliko koliko je dovoljno za tu površinu zemljišta. Kada taj proizvođač sledeći put dođe za novu dozu pesticida prodavac će, u svojoj bazi, imati u računaru potvrdu da li je on obrađivao tu zemlju, zahvaljujući evidenciji koju vodi opštinska služba za poljoprivredu”, objasnio je on.

Iković, takođe, apeluje i da poljoprivredne apoteke i opštinske poljoprivredne službe, kao i Uprava za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove, budu umrežene zajedničkim informacionim sistemom.

Kursevi, obuke i kvalitetno umrežen informacioni sistem…

Osim toga, predlaže Iković, institucije bi trebale da organizuju mnogo više obuka o korišćenju pesticida, kao i kurseva za proizvodnju zdrave hrane ali i da, istovremeno, stvore uslove da zdrava hrana ne bude potisnuta sa tržišta zbog niske kupovne moći stanovništva jer je ona, koja je lakše proizvedena, tj. koja ima tragove pesticida, uvijek dostupnija i jeftinija.

,,Tačno je da su se poslednjih decenija pojavile nove poljoprivredne bolesti, ali ako smo prije 50 godina imali voće i povrće koje nije zahtijevalo tretiranje, onda možemo to imati i danas, samo na jedan inovativniji način, jer tehnologije služe ne samo da bi proizvodili brže i više, nego i da bi imali i bolji kvalitet proizvoda”, ustvrdio je Iković.

Nepravilno korišćenje pesticida najveći rizik

Najveći rizici po stanje životne sredine i zdravlje građana, mišljenja je Miodrag Karadžić, je svako njihovo korišćenje.

,,Svako nepravilno korišćenje i nepropisno odlaganje ambalaže i pesticida, kojima je istekao rok trajanja, mogu imati nesagledive posljedice za zdravlje ljudi i životnu sredinu. Ovdje odgovornost leži na onima koji ih upotrebljavaju, a to su poljoprivredni proizvođači, koji u svom poslu najviše i dolaze u kontakt sa njima. Prema tome, poljoprivredni proizvođači moraju biti pažljivi i ciljano ih korisititi, a nakon toga pravilno skladištiti ambalažu i ostatke neiskorišćenih”, kategoričan je Karadžić.

Njegov opšti zaključak jeste da, za sada, nema posebno izdvojene regije sa većim ili manjim uticajem od pesticida, jer je stanje u Crnoj Gori, uglavnom, svuda isto. 

Uspostavljanje EU sistema kontrole primjene pesticida prioritet

Kao jedno od rješenja da se stvari u ovoj oblasti, do kraja, ,,utegnu” Karadžić, slično kao i njegov kolega Iković, predlaže sveobuhvatno vođenje evidencije – od momenta ulaska pesticida u zemlju, pa sve do njihovog finalnog odredišta, tj. do poljoprivrednog proizvođača.

,,Uz sve to, mora se voditi evidencija o utrošenim pesticidima i onima koji ostaju nakon tretmana. Takođe, potrebna je veća komunikacija i saradnja sa distributerima i prodavcima, kao i sveopšta edukacija o postupanju sa njima, koja treba biti konstantna”, predlaže on.

Jedna od osnovnih mjera, podvlači Karadžić, na kojoj se treba istraja(va)ti jeste uspostavljanje EU sistema u prometu pesticida, prema kome bi sredstva za zaštitu bilja mogla da kupuju samo lica koja imaju legitimaciju ili sertifikat da su prošla obuku. 

,,Samo ozbiljnim i odogovornim pristupom mogao bi se ostvariti višestruki cilj, a to je zaštita bilja i zaštita zdravlja ljudi i životinja, kao i zaštita životne sredine”, zaključio je Karadžić.

Institucije se bave samo donošenjem propisa, ali ne i njihovom primjenom?!

Institucije se, kako je na kraju našeg razgovora primijetio Iković, dominantno bave samo donošenjem propisa, ali ne i njihovom primjenom.

,,Kada donosite propis on je primjenjiv ukoliko ste sakupili iskustva sa terena, npr. ako je upitnik popunilo stotine korisnika pesticida. Kada se funkcioneri vode samo onime što treba da propišu i što piše u direktivi Evropske unije – koju treba da utkaju u još jedna pravilnik – a pri tom zapostave mišljenje, obrazovanost i ekonomsko stanje korisnika, onda taj dokument neće zaživjeti. Staro pravilo, koje je uvijek davalo rezultate, jeste da se uvijek sprovedu konsultacije sa korisnicima, ali ne samo putem štampe i interneta, već – uživo”, primjećuje Iković.

U svim ovim institucijama, zaključio je on, postoje službenici koji znaju svoj posao, ,,ali još uvijek imamo funkcionere koji im ne dozvoljavaju da primijene svoje znanje, jer se vode iskrivljenom partijskom politikom”.

Edukacija, edukacija, edukacija!

Da edukacija poljoprivrednih proizvođača mora biti prioritet potvrdili su nam i iz Agencije za zaštitu životne sredine Crne Gore. 

Iz ove institucije podsjećaju da je to u nadležnosti Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, te da su oni mišljenja da je najnephodnije pojačati edukaciju o osnovama bezbjedne upotrebe pesticida na terenu.

Najveći problem sa kojim se Agencija suočava, kako su nam kazali, kada je ova oblast u pitanju jeste nedostatak  relevantnih podataka – od strane nadležnih institucija – kako bi se, na adekvatan način, izradili indikatori koji se odnose na poljoprivredu i ostale segmente životne sredine, a koji su neophodni prilikom sačinjavanja godišnjeg izvještaja o stanju životne sredine, koji ova institucija objavljuje.

Nelegalan uvoz pesticida potencijalni rizik

Osim toga, tu su i potencijalni rizici o kojima, za sada, imaju samo neformalna saznanja.

,,To su, u prvom redu: nelegalan uvoz pesticida iz drugih zemalja, njihova upotreba u pogrešnom vremenu primjene, neadekvatno korišćenje mineralnih đubriva, bez prethodno obavljene analize zemljišta, korištenje pesticida i đubriva na mjestima na kojima se to ne bi smjelo, nepoštovanje bafer zona, kao i nepoštovanje koda dobre poljoprivredne prakse”, otkrivaju iz Agencije.

Iz tog razloga oni, na prvom mjestu, ukazuju na značaj edukacije poljoprivrednih proizvođača.

,,Zatim slijede evidencija potrošača i sredstava za zaštitu bilja, kontrola kvaliteta poljoprivrednih proizvoda u akreditovanim laboratorijama, te inspekcijska kontrola i primjena kaznene politike”, stoji u odgovoru Agencije za zaštitu životne sredine.

Kada je riječ o mogućim rješenjima za poboljšanje organske proizvodnje, oni su nam odgovorili da bi, iskreno, voljeli da vide više trgovinskih marketa u kojima bi se prodavali  isključivo organski proizvodi sa područja Crne Gore.

Ekološki incidenti mogući ukoliko se zanemari implementacija zakona, propisa, regulativa…

U saznanju su, kažu, da je resorno Ministarstvo poloprivrede, šumarstva i vodoprivrede, mjerama Agrobudžeta, opredijelilo sredstva podrške za ovu granu proizvodnje.

Na kraju, ipak, upozoravaju da, ukoliko se ne obrati dovoljna pažnja na implementaciju zakona, regulativa i propisa, ,,Crna Gora se može suočiti sa akcidentima u životnoj sredini”.

,,Tipa povećanja koncentracije opasnih supstanci u zemljištu i vodi,  što može negativno uticati na ekološki status pomenutih, kroz uticaje na biološke i hemijske parametre koji se prate. Kao rezultat bi dobili proizvode koji nijesu bezbjedni za upotrebu, a nekontrolisano bi bili zastupljeni na tržistu i, kao takvi, predstavljali bi opasnost po ljudsko zdravlje”, zaključuju, u odgovorima na naša pitanja, iz Agencije za zaštitu životne sredine.