Radnička Fronta – Ljevica za XXI vijek

Povodom nedavnog  osvježenja na političkoj sceni Hrvatske koje je odjeknulo regionom kao nova nada za mnoge građane, radnike i prekarijat – da mogu na sasvim nov način učestvovati u političkom sistemu i procesu donošenja odluka koje se tiču njihovih života i svakodnevice –  razgovarali smo sa Zlatkom Nikolićem,  predstavnikom Radničke Fronte.

Ova partija je u okviru lijevo-zelene koalicije koju još  čine: Možemo!, Nova ljevica, Orah, Zagreb je naš i Za grad, doprinijela osvajanju sedam mandata u hrvatskom Saboru i sa političke periferije ulaze u epicentar političke arene. Kako obećavaju, na tapetu će biti aktivirane problematike koje muče savremeno društvo, ne samo Hrvatsko, nego i svjetsko. Veliko iseljavanje mladih, sve veća nejednakost i politčka korupcija; problemi sa kapitalizmom, EU, NATO, uništavanje životnog prostora teme su od vitalnog značaja po današnje društvo, a to su i temem našeg intervjua.

KOMBINAT: Za početak, volio bih da nam kažeš nešto o sebi i da se predstaviš našim čitaocima.

Iz Zagreba, 29 godina, student povijesti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Puli, radnik. Član Radničke fronte od siječnja/januara 2015. godine, bivši zastupnik u Skupštini Grada Zagreba. Politički i društveni aktivist.

KOMBINAT: Šta za tebe predstavlja ljevica i da li se ona izmijenila u odnosu na XX vijek?

Pojam ljevice se nije promijenio u odnosu na XX stoljeće jer ona predstavlja ono što će uvijek predstavljati – to je široki politički pokret svih onih koji žive od svojega rada za demokratizaciju i pravedniju raspodjelu bogatstva koje proizvodimo. Ukratko – socijalizam.

Sa jednog od protesta RF-a. Izvor: Screenshot RFTV

KOMBINAT: Kako je nastala RF i koji su izazovi sa kojim ste se suočili kada ste pokrenuli lijevu ideju u sistemu sa izrazito desnim diskursom i da li vam otežava što glavna konkurencija desnom HDZ-u je na papiru lijevi SDP koji je, iako dok je bio vlast sproveo mnogo ,,nelijevih“ odluka, na papiru i u kampanji još uvijek sebe predstavlja za ljevicu?

Radnička fronta nastala je 2014. godine kao politička inicijativa studenata, radnika i borbenih sindikalista. Stranka je formirana 2015. godine, a prvi veliki uspjeh stigao je 2017. godine kada smo u širokoj koaliciji lijevih i lokalnih stranaka i inicijativa prošli na svim razinama predstavničkih tijela u gradu Zagrebu. Od tada do danas imamo jednog zastupnika u zagrebačkoj gradskoj Skupštini, ali i čitav niz vijećnika na razinama gradskih četvrti i mjesnih odbora. Ulazak u prva politička tijela nas je prvenstveno pomoglo financijski kako bi mogli na idućim parlamentarnim izborima opet u koaliciji s istim partnerima ostvariti povijesni rezultat za socijalističku ljevicu od raspada bivše države. Socijalistička ljevica danas je u parlamentu Hrvatske.

SDP je nominalno zauzimao teren ljevice čime je za ljevicu napravio ogromnu štetu svjesno ulazeći u centar te postavljajući se po ekonomskim i radničkim pitanjima desnije čak i od HDZ-a.
Socijaldemokratska partija nikada nije bila ni radnička partija, a sada gubi i srednju klasu koja ju je držala na životu. Ne možemo čak ni reći da je u potpunosti antifašistička nakon što su SDP-ovi zastupnici u Europarlamentu podržali revizionističke deklaracije koji izjednačavaju osloboditelja Europe – Crvenu armiju s okupatorom – nacistima.

Socijaldemokracija na europskoj razini je odavna izgubila bilo kakvu lijevu orijentaciju pa vidimo njezinu propast u mnogim zemljama poput Grčke, ali i neprirodne koalicije poput one u Njemačkoj, gdje ti nominalni socijaldemokrati zapravo drže demokršćane na vlasti. Ti „Socijaldemokrati“ posvuda su zapravo linija kojom se sistem u slučajevima krize izvlači od veće nestabilnosti i predstavljaju politički pokret koji će uvijek predstavljati održavanje statusa quo.

KOMBINAT: Da li se može reći da ljevica postoji na balkanskoj i evropskoj političkoj sceni s obzirom na velik broj nominalno lijevih partija koje su često gazile svoje principe poput sad već čuvenih Blerovih laburista, Šrederovog SPD-a, a na Balkanu hrvatskog SDP-a, srpskog SPS-a i DPS-a u Crnoj Gori?

Nominalna socijaldemokracija u nabrojenim strankama nikako ne može sloviti za ljevicom. Istinska Ljevica na europskoj i balkanskoj političkoj sceni oduvijek postoji, bila ona parlamentarna, bila vanparlamentarna. U Europi u pojedinim zemljama partije s otvorenim komunističkim nazivom
oduvijek igraju veliku ulogu u političkom životu. Primjeri su Francuska, Portugal i Grčka.

Ilustracija. Izvor: kontraklasa.org

Na području bivše Jugoslavije se pak nakon raspada i disolucije republičkih partija devedesetih tek sada javljaju stranke koje igraju značajniju ulogu. Primjeri su naravno Levica u Sloveniji i Levica u Makedoniji te Radnička fronta u Hrvatskoj, a nadamo se da će uskoro i Socijaldemokratska unija u Srbiji (koja će se preimenovati u Partiju radikalne ljevice) zapratiti ovaj uzlazni trend lijevih partija u regiji.

Moderna ljevica – ekološka?

KOMBINAT: Vi ste sada u zeleno-lijevoj koaliciji. To je zanimljiva koalicija jer oba koncepta su danas usmjerena na sve vidljvije potrebe građana da se pitaju o uređenju svog života i životnog prostora. Da li misliš da je budućnost u saradnji te dvije politike?

Naša koalicija složena je od zelenih i lijevih stranaka od kojih Radnička fronta igra ulogu najljevije. S nama su još i dvije lokalne inicijative iz grada Zagreba. Uz nas su tu i Nova ljevica, Možemo! i OraH – održivi razvoj Hrvatske, te Zagreb je naš! i Za grad.

Sve ove stranke su više ili manje lijeve, i više ili manje zelene u smislu zalaganja za ekološki održive politike, očuvanje okoliša i prirodnih dobara te svoje kritike ka profitnom kapitalizmu koji za posljedicu potrebe za stalnim rastom ugrožava okoliš te uzrokuje klimatske promjene. Mislim da je ova koalicija jasan pokazatelj da moderna ljevica bez zelene komponente ne smije više postojati.

Ekologija u kapitalizmu

KOMBINAT: Kad smo kod ekologije i socijalizma, danas imamo i kapitalističku ekologiju koja želi da ekološke istomišljenike otrgne lijevim idejama i svede ekologiju na mikro-nivo kupovine bambusovih četkica i Teslinih automobila iako su najveći zagađivači korporacije i vojske. Kako komentarišeš ovu vrstu ekologa?

Kapitalizam je sistem koji opstaje upravo radi svoje mogućnosti prilagodbe svim novim izazovima. Po kapitalističkoj logici, ako problem predstavljaju klimatske promjene zašto se onda i rješavanje tog
problema ne bi vodilo profitnom logikom pojedinih tajkuna ili npr. proizvođača „zelenih“ automobila.

To je naravno lažna ekologija koja tobožu brigu za okoliš podređuje partikularnim interesimapojedinih proizvođača ili kapitalista.

U Hrvatskoj se pod krinkom obnovljivih izvora energije dižu privatne vjetroelektrane u vlasništvu politički uvezanih tajkuna koji vežu državu da otkup električne energije dok im profitne stope idu u nebo. Pod krinkom očuvanja okoliša se time zapravo privatizira proizvodnja električne energije.

Naši protivprijedlozi idu u smjeru otvaranja solarnih parkova ili vjetroelektrana u društvenom vlasništvu lokalne zajednice koja bi time mogla uprihoditi nešto više, i onda demokratskim putem preusmjeriti ta sredstva u npr. lokalne vrtiće, škole, obnovu infrastrukture itd.

Politika i ekologija

KOMBINAT: Problemi u ekologiji su posledica političkih odluka sa vrha piramide, a često se čini da iz ekološkog sektora kritike i dalje nisu konretne i oštre. Da li socijalistička ideja i tradicija mogu dati malo oštrine ekologiji koja se, bar kod nas na Balkanu, i dalje stidljivo pojavljuje na političku scenu?

Klimatske promjene i teme očuvanja okoliša odavna su na tapeti političkog establišmenta svijeta, međutim njihovi su potezi blago rečeno površni. U Hrvatskoj se tim temama bave i desne i liberalne stranke, no one uzrok klimatskih promjena ne žele povezati s kapitalizmom i neracionalnom
proizvodnjom i potrošnjom koju kapitalizam donosi.

Klimatske promjene globalni su problem koji se mora rješavati globalno. Ništa nam ne znači imati zelenu Europu, a čitavu proizvodnju izmjestiti u zemlje dalekog istoka u kojima neće biti nikakve regulacije. Stoga se samo ujedinjeni Svijet mora boriti protiv klimatskih promjena, što se naravno u ovim odnosima snaga ne događa radi partikularnih interesa ekonomskih i političkih elita pojedinih zemalja. Zadatak socijalističke ljevice je da vrlo jasno i argumentirano prokazuje kapitalizam kao glavni uzrok tog problema.

Radnička pitanja

KOMBINAT: Kakav je zapravo položaj radnika u Hrvatskoj i kako posmatraš to da radnici iz Crne Gore i BiH dolaze da rade u Hrvatsku?

Mi trenutno promatramo položaj radnika i radnica u Hrvatskoj nasuprot ostalih zemalja EU. Tu smo na potpunom začelju, naše radništvo radi za 37% zapadnoeuropske plate, poslije Francuske smo vodeći po nesigurnom prekarnom radu radi liberalizacije Zakona o radu, a iseljavanje je snažno, posebno u Italiju, Njemačku i Irsku.

Trenutno smo u poziciji da naše društvo obrazuje liječnike i inženjere koje šaljemo na rad u druge ekonomije. Prirodno je da taj nedostatak radništva nadopunjavamo iz susjednih zemalja koje su standardno još u lošijem položaju, a najviše zabrinjava činjenica da se ne otvaraju radna mjesta osim u onim najjednostavnijim sektorima usluga. Polako postajemo zemlja konobara, skladištara, blagajnica i telesales operatera. Mladi tu ne vide perspektivu i odlaze van što zemlje centra objeručke prihvaćaju. Posljedica je to potpuno pogrešne ekonomske politike koja se ne razlikuje između Hrvatske i Crne Gore.

KOMBINAT: Kako posmatraš situaciju u regionu i da li misliš da je Hrvatska makar u blagoj prednosti?

Hrvatska je uvijek bila malo razvijenija u pogledu na druge zemlje bivše države izuzev Slovenije, a naša prednost trenutno može biti samo u sektoru turizma radi duge i razvijene tradicije i geografskog položaja. Nažalost, radi prevelikog oslanjanja ekonomije na turizam, sada nam uslijed astronomskog pada tog sektora radi pandemije COVID-19 prijeti nova i vrlo jaka ekonomska kriza.

Sve zemlje u regiji od raspada Jugoslavije imaju sličnu situaciju u pogledu potpune deindustrijalizacije i raspada privrednih sistema. Danas su sve zemlje bivše Jugoslavije u teškom položaju i potpuno ovisne o izvorima kreditiranja izvana, uvozu i najosnovnijih roba i područje su iz kojeg se iseljava.

Evropska Unija i NATO

KOMBINAT: U Crnoj Gori se uvijek čekao neki Godo. Prvo je to bila nezavisnost, pa NATO, pa je sad EU. Da li je slična situacija u Hrvatskoj i da li je članstvo u EU i NATO donijelo neke benefite Hrvatskoj?

To su umjetni ciljevi zemlje koje su pred nas postavile političke elite kako bi umirile eventualne socijalne nemire uslijed teške situacije. Situacija u Hrvatskoj se generalno nije promijenila i ne treba u tom simboličnom činu službenog ulaska u NATO i EU davati preveliku važnost. I Hrvatska i Crna Gora su i prije ulaska pozicionirani kao periferija ovog vojnog i ekonomskog saveza.

Službeni ulazak neće označiti ništa posebno za radničku većinu naroda, ali hoće za domaće političke elite i prije svega strani kapital.

Demokratija i politički sistem

KOMBINAT: Šta za tebe predstavlja demokratija i da li misliš da je ostvarena igdje? Takođe kako posmatraš to da nam se uporno nameće da je zapadni sistem demokratija iako on u svojoj dubini krije segregaciju, diskriminaciju i nejednake šanse za sve?

Predstavnički kapitalistički parlamentarizam ne predstavlja ono što se u prijevodu zove „vladavina naroda“, a što je izvorno značenje riječi demokracija. Izbori u današnjim sistemima sve su lošija imitacija nekakve demokracije. Danas se iz aviona vidi da se odluke ne donose u
parlamentima pojedinih država, već se tamo samo potvrđuju već unaprijed donijete odluke.

Pitanje je kome takve odluke idu u korist, a odgovor je da se odluke donose u korist ekonomskih i političkih elita, nasuprot koristi narodne većine ili onih koji žive od svojega rada. Političke elite tijesno surađuju s ekonomskim elitama, a dobivanje izbora nije moguće bez znatnijih količina novca. Samim tim se ovakav parlamentarizam, koji ovisi prije svega o novcu i utjecaju, može vrlo lako prikazati kao nedemokratičnim jer isključuje onu društvenu većinu koja novca nema.

Nasuprot takve demokracije moramo suprotstaviti nove modele direktnog i neposrednijeg uključivanja lokalne zajednice koja mora sama participirati u važnim odlukama u svojem mjestu ili kvartu i promicati odlučivanje na radnom mjestu. Treba početi prvenstveno s redefiniranjem pojmova i redefiniranjem mjesne zajednice te radnih zajednica. Tek onda takav model trebamo podići na veću razinu. No to naravno nije u interesima onih kojima ovakva „falš“ demokracija služi za
očuvanje statusa quo.

KOMBINAT: Da li misliš da je kapitalizam počeo da puca, s obzirom na ekonomsku krizu koju je izazvao Covid 19, dok sa druge strane, alternativa okrenuta čovjeku a ne profitu poput Kubanskog sistema šalje pomoć širom svijeta?

Ponavljam, kapitalizam je do danas opstao zato što se pokazao najfleksibilnijim sustavom i ne mislim da je počeo „pucati“. Mislim da se sve više ljudi osvještava da nije pravedan i održiv sustav i mislim da
su političke elite shvatile da ne mogu na najvećoj razini iskorištavati radnike i okoliš bez da ne dovedu u pitanje sam sistem.

Upravo zato se trenutno na razini cijelog svijeta s trenutnom ekonomskom krizom zemlje ili savezi zemalja bore socijalnijim mjerama za razliku od ekonomske krize 2008. kada se teret te krize prebacio preko leđa radništva i najsiromašnijih zemalja.

Kuba pak, u svijetu koji ju već dugo godina namjerno izolira, pokazuje fantastične rezultate i progres u pogledu zdravstva i njihova međunarodna solidarnost može biti uzor onim najbogatijim zemljama.