Američke kompanije profitiraju u Ukrajini

Ukrajina je 2021. godine okončala 20-godišnji moratorijum na prodaju poljoprivrednog zemljišta, nadajući se da će osloboditi produktivnost i ulaganja u poljoprivredni sektor. Australijsko izdanje “National Rewiev” piše da su tri velika američka multinacionalna konzorcijuma preuzela 17 miliona hektara ukrajinskog poljoprivrednog zemljišta.

Američke kompanije, kupile su jednu trećinu ukrajinskog poljoprivrednog zemljišta.

Otkako je tačno prije godinu dana u Ukrajini stupio na snagu novi Zakon o prodaji poljoprivrednog zemljišta, do danas su tri velika multinacionalna konzorcijuma s američkim kapitalom kupila gotovo trećinu ukrajinske obradive zemlje. Te tri kompanije kupile 17 od 62 miliona hektara poljoprivrednog zemljišta, odnosno 28 odsto ukupnog obradivog zemljišta nekadašnje Ukrajine.

Kupci su „Kargil”, „Dupont” i „Monsanto” (koji je formalno njemačko-australijska firma, ali s američkim kapitalom).

Ovaj australijski medij pravi paralelu, pa tako navodi da je u cijeloj Italiji obradivo 16,7 miliona hektara. Drugim riečima, „marionetska ukrajinska vlast omogućila je da samo tri američke kompanije posjeduju više obradivog zemljišta nego što ima jedna Italija, koja je članica G-7”, piše National Rewiev i zaključuje da ukrajinska zemlja više ne pripada ukrajinskom narodu.

Zemlja na prodaju prvi put od sticanja nezavisnosti

Kako je obavještavala Al Jazeera, Ukrajina je 2021. godine okončala 20-godišnji moratorijum na prodaju poljoprivrednog zemljišta, nadajući se da će osloboditi produktivnost i ulaganja u poljoprivredni sektor.

Kad je donijet zakon o prodaji poljoprivrednog zemljišta i kad je stupio na snagu 1. jula prošle godine, cijena po hektaru je iznosila oko 2.500 dolara, ali je ubrzo dostigla i 10.000 dolara. Do tada je zemljište veće od dva hektara moglo samo da se iznajmi, a cijena je počela da raste 2015. godine, kad su se pojavili prvi nagoveštaji da će dvodecenijski moratorijum na prodaju poljoprivrednog zemljišta biti ukinut.

U Ukrajini je dugo vođena rasprava o tome treba li strancima dozvoliti da kupuju zemlju. Predsjednik Volodimir Zelenski govorio je da planira da to pitanje postavi narodu na nacionalnom referendumu. U jeku protesta poljoprivrednika ispred vladinih zgrada znao je da kaže: „Zemlja pripada Ukrajincima. Grozne su priče o Kinezima, Arapima ili vanzemaljcima koji će vagonima izneti našu zemlju.”

Izveštaj iz aprila 2021. godine Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), koji je jedan od najvećih stranih kreditora u Ukrajini i koji je ukidanje moratorijuma postavio kao uslov za svoj tadašnji paket kredita, predviđao je tada da bi privredna proizvodnja mogla da poraste sa šest odsto na više od dvanaest procenata tokom sledeće decenije, u zavisnosti od toga kako se reforma sprovodi.

Uprkos sveopštem protivljenju ukidanju zabrane prodaje zemljišta, „opravdanje” je nađeno u tome što je proteklo toliko vremena, a da parlament nije oformio transparentan mehanizam za kupoprodaju zemljišta, što je bila jedna od odredbi zakona iz 2001. godine.

Plodno tlo i bogata žitnica

Centralni pojas Ukrajine zauzima plodna duboka crnica, poznata i kao černozem, koja je glavni razlog zašto je Ukrajina tako produktivna žitnica, gdje se uzgaja dosta pšenice, ječma i kukuruza. Zemlja je bitan proizvođač suncokreta, koji je i ukrajinski nacionalni cvijet, ali i drugih uljarica i poljoprivredno važnih kultura poput šećerne repe. Oko 42 miliona hektara zemljišta u Ukrajini je klasificirano kao obradivo, i Ukrajina ima i bolju klimu i zemljište od Rusije za poljoprivrednu proizvodnju. Dosta zemljišta u Rusiji su podzolasta i kisela, te smrznuta neobradiva zemljišta.

U globalnoj produkciji Ukrajina se rangira kao prva u svijetu u proizvodnji suncokreta, šesta u proizvodnji ječma i kukuruza, sedma u proizvodnji repičinog ulja i deveta u proizvodnji pšenice i soje. Ukrajina proizvodi 16% svjetskog kukuruza, a Ukrajina i Rusija zajedno proizvode 29% pšenice koja se prodaje na svjetskim tržištima. Prema podacima Američkog ministarstva trgovine, 9,3% bruto dohotka Ukrajine u 2020. dolazi od poljoprivrede. Tada je 73% poljoprivredne proizvodnje činilo ratarstvo, a bruto žetva žitarica je iznosila 65,4 miliona tona, što je tri puta više od potreba domaćeg tržišta. Oko 50% ukrajinske proizvodnje kukuruza ide za Afriku i Bliski istok.