Bizarni temeljni ugovor

Poslije poznatog društvenog ugovora koji datira iz vremena prosvjetiteljstva, a čije pravne implikacije danas svi živimo, temeljni ugovor je drugi po značaju ,,ugovora“ koji se lomi o rebra građana, a koje država ćutke potpisuje. 

Za ovaj naš temeljni ugovor nije kriva/zaslužna niti jedna Vlada. U pitanju je nešto mnogo veće, gore. Kako god to nama izgledalo, bitno je znati da ovaj ugovor nije potpisan ni na jednom papiru, već na plećima svih nas, a na većoj je snazi nego bilo koji zakon ili Ustav. Iako na snazi bez potpisa, oko istog vlada konsezus, tišina. Ta vrsta temeljnog ugovora, oko kojeg mnogi ponavljaju da nije bilo javne rasprave, da nije bilo vremena…   jednako je snažna kao nekadašnji Društveni ugovor, za koji takođe ne postoji ni jedan potpis ili pečat, već samo vječni dug građana državi.

Da, opet sa Kombinata nepopularno mišljenje, u pitanju je Temeljni ugovor koji je vaspostavljen između države Crne Gore i Alije Košute (koji je samo arhetip za stotine takvih): jednog od ljudi, ,,prvih među jednakima“ koji je – ni po jednom do možda božanskom pravu – dobio privilegiju da mu građani plaćaju stanove, putne, životne i druge troškove, a od danas, njegovim novim zaposlenjem kao predsjednik UO Fonda PIO, opet će biti ,,nakačen” na budžet.

Poslije famoznog društvenog ugovora koji datira iz vremena prosvjetiteljstva, gdje, realno, niko nije pitao građane kako i kome žele da prenesu svoj suverenitet, ovaj temeljni ugovor je drugi po značaju ,,ugovora“ koji se lomi o rebra građana, koje država prećutno potpisuje, a koji podrazumijevaju kredit na rate za vječno popunjavanje korita na kojem su se okupili uhljebi. 

Košuta, kao na nekoj od slika renesansnih slikara, prisno stisnut uz vime majke nam Države, grčevito stiska sitnim šestoprstim ručicama tri stana, dvije kuće, pustoš u firmama koje je vodio, povoljni kredit od 40 000 eura, imovinski karton koji se odmotava u beskrajno blato panorame u pozadini i izjavu da je fer da, za razliku od građana, funkcioneri dobijaju povoljne stanove i kredite.

Pomažen od boga i države, a kreditno podržan od građana, Košuta od 40 hiljada eura koje je ,,pozajmio“, treba da vrati 9.700 za period od 20 godina. Ostalo ćemo vratiti mi. 

Šta da se radi, ,,temeljno pravo“ funkcionera na parazitarenje, korupciju, nepotizam je starije od običajnog prava, a vjerovatno je generacija sa božanskim. 

U svakom slučaju je starije i važnije od prava na krov nad glavom ogromnog broja građana ove države, koji, i ako se izbore da sebi priušte stan, jednim dijelom ,,kamate“ će isplaćivati i Košutine, Suljove, Vesnine, Brankine, Miomirove… stanove, ali možda i Košutinu ušteđevinu i potraživanja od 410 hiljada eura.