Zagor, Kapetan Miki, Mr No, Dilan Dog i drugi stripovi, obilježili su djetinjstvo mnogima. Jedna generacija je čitala Dikana u Politikinom Zabavniku, druga je otkrila italijansku školu poput Teksa, Zagora, Mister Noa i Alana Forda, a kod treće su preovladali američki i japanski stripovi. Iako će mnogi okarakterisati stripove kao dio svog djetinjstva, oni su mnogo više od priča za djecu. Stripovi predstavljaju bitan dio pop kulture – bendovi poput Prljavog Kazališta, Pero Defformero i Superhiks, ali i pjesme KUD Idijota poput ,,Daj, daj, daj” i ,,Kad srce radi bim, bam, bam” svoje ime duguju stripu Alan Ford. Predgovor za ,,Baladu o slanom moru”, premijerno izdanje stripa Korto Malteze, napisao je Umberto Eko. Takođe, ovaj nagrađivani pisac i filozof je jednom prilikom izjavio da mu čitanje Biblije, Homera i Dilana Doga nikad ne može dosaditi.

Na prostorima bivše Jugoslavije, još u devetnaestom vijeku se pojavljuju razne preteče stripa u vidu političkih karikatura, a u doba Kraljevine SHS/Jugoslavije se pojavljuju stripovi sa glavnim junakom i više epizoda. Ipak, ovaj vid umjetnosti, popularno nazivan i ,,deveta umjetnost” svoju najveću ekspanziju doživljava poslije Drugog Svjetskog Rata. Iako su u prvim poslijeratnim godinama, vlasti bile protiv ove vrste umjetnosti, već krajem pedesetih se pojavljuje časopis ,,Kekec” u kom su čitaoci mogli čitati stripove francusko-belgijske škole poput Taličnog Toma, Štrumpfova i mnogih drugih. Od tada, do pred sam raspad države, interesovanje za stripove je raslo, a u Jugoslaviji su se mogli naći prevodi mnogih stranih izdanja. Najveće interesovanje je bilo za italijanske stripove, a kuriozitet je da je Alan Ford, sem u ,,rodnoj” Italiji, najveću popularnost stekao upravo u bivšoj Jugoslaviji.

Raspad Jugoslavije, međunarodne sankcije i ratovi su doveli do prekida štampanja, pa je kontinuitet stripa na ovim prostorima prekinut. Početkom ovog vijeka, stripovi počinju opet da se štampaju, ali prekid kontinuiteta i svjetski pad interesovanja za ,,devetu umjetnost” čini svoje, pa to interesovanje nikad nije dostiglo onaj nivo koji je imalo za vrijeme bivše Jugoslavije. Takođe, u ovom vijeku raste interesovanje za japansku školu stripa, tzv. mange. Ipak, strip u Crnoj Gori ostaje prisutan zahvaljujući entuzijastima poput Dražena Baletića, vlasnika jedine crnogorske stripoteke, ali i organizatorima Hercegnovskog Strip Festivala, koji je održan od 02. do 08. septembra.

Ovaj simpatičan festival, koji se održava već petnaest godina, dovodi svjetski poznate strip crtače u Herceg Novi, gdje oni drže radionice stripa i crtaju za fanove. Pored ovoga, festival se sastoji i iz muzičkog dijela, pa su ove godine posjetioci mogli uživati u koncertima Prljavog Inspektora Blaže i Kljunova, Kande, Kodže i Nebojše, GIFT – Depeche Mode Tribute Band-a, Empathy Soul Project-a, Low Voltage-a i Počenih Škafa. Zanimljivost je da se na ovom festivalu ne plaća ulaz i da umjetnici crtaju za fanove potpuno besplatno. Gosti festivala su bili mnogi svjetski poznati strip crtači, a ove godine fanovi su mogli dobiti crtež od Oskara Skalka (Alan Ford), Ane Lazarini (Zagor, Nathan Never…), PJ Holdena (Sudija Dred, Terminator i Robokap…), Karla Ambrozinija (Dylan Dog, Napoleone…), Frana Strukana (Parlajt Starlov, Pazi šta želiš…), Paola Baćilijerija (Napoleone, Dylan Dog..), Leandra Fernandeza (Hulk, Wolverine, Spiderman…), Sare Burini (Nerd Girl…), Majka Kolinsa (Sudija Dred, Batman, Superman…), Željka Paheka (Mobi Dik, Bilo jednom u budućnosti…), Dane Dimat (Wonderland, Charmed…) i Anđela Stana (Dylan Dog). Simbolično, svoju poruku festival šalje i stripom u boci – u more se bacaju boce sa stripom, koje su zapečaćene voskom. Prošlih godina su boce nalažene u Hrvatskoj, Italiji i Crnoj Gori.

I dok ostatak grada djeluje uobičajeno, kao i svakog drugog dana, u onom dijelu grada u kom se održava berza stripa i crtanje za fanove, odiše mirisom strip papira. Ljubitelji stripa iz naše države, ali i država regiona i inostranstva stoje u redu i čekaju crtež koji će posebno za njih nacrtati i potpisati jedan od velikana ove umjetnosti. I dok čekam u redu da mi na prvoj stranici Alan Forda, Oskar Skalko nacrta omiljeni lik iz tog stripa – Boba Roka, ispred mene stoji gomila okorelih ljubitelja ove umjetnosti i djeca koja ne znaju ko je ispred njih, ali čekaju svoj crtež Naruta ili Spajdermena. Čekanje u redu prekraćujem razgovorom sa sapatnikom koji takođe čeka i dolazimo do zaključka da je pojava lika Minuet pokvarila Alana Forda. “Pojava Minuet i njihovo bogaćenje je uništilo šmek samog stripa. Pa čitava poenta je u tome što su siromašni. To je kao da se Troteri iz Mućki obogate” konstatuje moj sapatnik, na šta mu odgovaram da se Troteri jesu obogatili, ali ubrzo i izgubili bogatstvo. Ubrzo potom, saznajem da je moj sapatnik Dušan Mladenović, glavni urednik Veselog Četvrtka, jedne od većih izdavačkih kuća na prostoru bivše Jugoslavije. Prelazimo na razgovor o Bonelijevim izdanjima, o Zagoru i Dilanu Dogu. Dolazim na red i dok Skalko na mom stripu izvodi magiju, shvatam da sam sa sapatnikom više razgovarao o stripovima nego sa bilo kim u životu. Možda i više nego za cio život ukupno.

Vlasnik jedine crnogorske stripoteke, Dražen Baletić, ističe da ovaj festival ide isključivo uzlaznom putanjom i da je iskustvo koje pruža posjetiocima neponovljivo. Ovogodišnje izdanje festivala je, sem u matičnoj, održano i u tivatskoj opštini, a Baletić dodaje da se nada širenju i ka kontinentalnom i sjevernom dijelu, jer i u tim sredinama postoji mnogo kvalitetnih umjetnika. Poslije dvanaest godina postojanja stripoteke, interesovanje za ,,devetu umjetnost” je mnogo veće, a Baletić smatra da su za to, između ostalog, zaslužne ekranizacije mangi i američkih stripova sa superherojima (DC i Marvel). Takođe, on dodaje da je česta pojava da pripadnici mlađe populacije dođu sa roditeljem u stripoteku sa ciljem da kupe japanski ili američki strip, ali se, na preporuku roditelja, zainteresuju i za stripove italijanske škole.

Anđelo Stano, jedan od crtača Dilana Doga i gost ovogodišnjeg izdanja festivala je zadovoljan festivalom i napominje da italijanska škola stripa nije popularna ni u jednom dijelu svijeta kao u zemljama bivše Jugoslavije.

Jovan Subotić, jedan od organizatora ovog festivala, ističe da je zadovoljan u kom pravcu napreduje sami festival i da je, u odnosu na prvo izdanje, isti porastao i postao globalno popularan. ,,Interesovanje za strip u Crnoj Gori postoji, ali i dalje imamo samo jedan festival, jednu stripoteku i jednog profesionalnog strip crtača koji živi od svog rada, Luku Cakića. Njega smatramo djetetom ovog festivala jer je uz HSF on stasao i postao ono što je danas” navodi Subotić i dodaje da ,,u Crnoj Gori ima mnogo talentovanih autora koji rade samo za sebe, poklanjaju svoja izdanja ili pokušavaju da se probiju kroz strip revije u drugim državama, jer, nažalost, takve revije ne postoje u Crnoj Gori”. Ipak, HSF je odlučan u promociji stripa, pa su u martu, u saradnji sa Filmskim Centrom Crne Gore, organizovali masterclass sa Vilijamom Simpsonom na koji su doveli pedeset mladih likovnih umjetnika, a na ovogodišnjem festivalu su nastavili sa organizovanjem masterclass-ova, pa je sa mladim umjetnicima radio Majk Kolins, poznat po radu na seriji Dr Who.

,,Uz sav zabavni dio, cilj HSF-a je da populariše strip” naglašava Subotić i poručuje mladim umjetnicima da je sami festival stvorio mrežu kontakata, uz pomoć kojih se umjetnicima može dati šansa da plasiraju svoje stripove, ali i da ih, u formi mentora, neki poznati strip crtač ,,uzme pod svoje”

Na kraju, Subotić zaključuje da je ,,najveća pobjeda ovog festivala odziv mlađe generacije koja predstavlja budućnost ove kulture u Crnoj Gori”