Čas za govoriti javno

Kako god cijenili poteze pojedinaca, grupa i institucija u post-avgustovskom društvenom ambijentu, ma kako se osjećali povodom njih, jedno je sigurno – nikad toliko zakletih protivnika bivšeg režima koji smjelo ustaju protiv svih i svega što ima veze sa njim. Kao na kakvim Olimpijskim igrama, utrkujemo se čija će se kritika čuti glasnije i dobaciti dalje. Nekada prazni televizijski studio sada nema dovoljnu kvadraturu da primi svakog ko je spreman da svjedoči i pruži svoj doprinos dugo čekanom i još uvijek sanjanom ozdravljenju društva. Opšte ushićenje dnevnopolitičnkim dešavanjima i konačnim izlaženjem na vidjelo dugo zataškavanog prljavog veša, stvara utisak da smo upali u kolektivni zaborav jednog izuzetno važnog pitanja – gdje su do sad bili svi ti ljudi? Možda je pravi čas da zarotiramo malo točak vremena i preispitamo da li bismo zaista ovoliko dugo živjeli u mraku da je godinama unazad bilo ovoliko vitezova i glasnogovornika. Vjerovatno najveća i najznačajnija transformacija koju je Crna Gora doživjela posljednjih mjeseci je zaokret od: „Nemoj to pred kim reć’, ćuti, može i gore!“; „Da vidim prvo koliko će ih izać’, pa polako.“; „Čak i da kažem, ništa se neće promijeniti, a ja ostadoh bez posla.“, do atmosfere u kojoj javna riječ postaje poželjna i popularna. 

Ovakva slika nije preskočila ni Univerzitet Crne Gore. Proteklih dana, u centru interesovanja bile su ostavka prof. dr Duška Bjelice, dotadašnjeg predsjednika Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore, kao i razrješenje prof. dr Danila Nikolića sa rektorskog mjesta. Ništa manje senzacionalna nije bila činjenica da su svi ovi događaji bili pozdravljeni i podržani od strane Studentskog parlamenta Univerziteta Crne Gore, koji je decenijama važio za tijelo koje u epicentar svog interesovanja stavlja sve osim onoga zbog čega je tu – interes studenata. Nesvakidašnje poruke koje dolaze iz ovog tijela bi se mogle se pripisati i činjenici da je u praskozorje ove nove Crne Gore na koju smo se lako naviknuli, 28. avgusta 2020. godine, odabran novi saziv Studentkog parlamenta UCG. Da li su novi ljudi koje vidimo u klupama Parlamenta zaista donijeli neku novu energiju i spremnost da rade u interesu studenata, ustajući odvažno protiv gorućih problema koji su godinama bili razlog za nezadovoljstvo? Da smo nastavili da živimo kao i prethodnih trideset godina, da li bi novi saziv Parlamenta i tada pokazao spremnost za ovakvu radikalizaciju svojih odluka? Pitanje je, međutim, moguće postaviti i u obrnutom pravcu. Da li bi i oni bivši parlamentarci u ovom novom trenutku za naše društvo izlazili sa sličnim porukama, ne bi li tako izbjegli da dijele sudbinu čelnika Univerziteta, ili bi nastavili da do posljednjeg trenutka kite finansijske izvještaje još kojim sumnjivim mjestima? Odgovore na ova pitanja ne znamo i nikada nećemo znati. Jedino što nam je u ovom trenutku raspoloživo jesu rezultati, kojih ipak ima. Osim gore navedenih, treba dodati da je juče na tri fakulteta UCG, a u organizaciji SPUCG, održan Javni čas u sklopu kojeg su studenti imali priliku da iznesu probleme kojima bi trebalo posvetiti pažnju u narednom periodu. Ovaj korak je važan, imajući u vidu da je održavanje Javnog časa bilo među zahtjevima studenata koji su protestvovali 2019. godine zbog nezadovoljavajućeg stanja na Univerzitetu, ali i društvu u cjelini. Kako bismo bacili svjetlo na ova nova univerzitetska dešavanja, jučerašnji događaj smo sagledali iz više uglova, a čitaocu ostavljamo da prosudi da li je Javni čas jedno od dobrih rješenja novog saziva SPUCG kojih se nadamo da će tek biti, ili je on samo posljedica nove društvene zbilje u kojoj je konačno došao čas da se progovori javno.

Promjene potrebne od poda do plafona

      Kako je navedeno u zvaničnom saopštenju, Studentski parlament Univerziteta Crne Gore juče je održao javne časove na Pravnom fakultetu, Elektrotehničkom i Filozofskom fakultetu u Nikšiću. Na javnim časovima ukupno je prisustvovalo oko pedeset studenata, što je opravdan broj poštujući epidemiološke mjere u državi. Na javnom času na Pravnom fakultetu govorili su povjerenik Univerziteta Crne Gore Aleksandar Šipčić i sekretar Studentskog parlamenta UCG Andrej Vukčević, na javnom času na Elektrotehničkom fakultetu govorili su članovi SPUCG Stefan Mikić, Milica Vujović, Miloš Roganović, sekretar Andrej Vukčević, dok je u Nikšiću na javnom času govorio član SPUCG Filip Vujović.

     Cilj održavanja javnih časova su diskutovanje i razmjena mišljenja o problemima studenata Univerziteta Crne Gore na koje je ukazivano prethodne tri godine i povodom kojih se ne vide nikakvi suštinski pomaci. Teme i problemi o kojima se diskutvalo navedene su u saopštenju SPUCG, a mi ih prenosimo integralno:

1.Ulaganje u infrastrukturu kao jedan od prioriteta prethodnog i novog saziva Studentskog parlamenta UCG. Najčešća primjedba studenata je loša infrastruktura prostorija na fakultetima bila je i rezultat ankete iz aprila 2019. godine. Kada kiše počnu na tehničkim fakultetima, u zgradi fakulteta društvenih nauka stavljaju se kante za vodu kako sale ne bi poplavile. Isto je i sa zgradom akademija na Cetinju koja godinama ne može da se završi, a kada je jednim dijelom završena iste godine je procurio krov. Uslovi na fakultetima u Nikšiću su takođe katastrofalni. Studenti ne mogu da prate nastavu zbog izuzetno niskih temperatura u salama.

2.Praktična nastava na fakultetima, koja se nedosledno sprovodi na svim fakultetskim jednicama. Praktičnu nastavu određenu u procentu od 25 % po semestru je jako teško kontrolisati i nadgledati a ponekad je nemoguće i izvesti. Neophodno je definisanje preciznih i detaljnih pravila i uslova obavljanja praktične prakse na UCG. Obzirom da ovakav način sprovođenja praktične nastave nije održiv, Studentski parlament UCG je spreman da ponudi i konkretna rješenja u vidu novog modela za sprovođenje ovog značajnog dijela visokog obrazovanja.

3.Rangiranje Univerziteta je problem koji je već duže vrijeme ukazivan.  Zbog činjenice da nemamo adekvatno rangiranje ustanova visokog obrazovanja, studenti sa privatnih ustanova su često u prednosti u odnosu na naše sutdente. Godinama trpimo posledice vrlo nelojalne konkurencije diploma iz krajnje sumnjivih “univerzitetskih centara” u okruženju.

4.Problem hiperprodukcije diploma je trend koji već dugi niz godina na negativan način utiče na obrazovni sistem i tržište rada u našoj državi. Naime, u pitanju je problem hiperprodukcije diploma koji, između ostalog, podrazumijeva i veliki broj diploma „uvezenih“ iz zemalja regiona i EU. U Crnoj Gori je u poslednjih 10 godina nostrifikovano oko 20 000 diploma od kojih dobar dio dolazi sa kvalitetnih univerziteta i koje svakako moraju biti prepoznate i na našem tržištu rada. Ipak, veliki broj diploma su, u najmanju ruku, sumnjivog kvaliteta. Nerijetko su stečene na univerzitetima koji, objektivno gledano, nisu kompatibilni sa našim tržištem rada i koji ne mogu naći svoju referentnu tačku u našem obrazovnom sistemu. Na ovaj način se drastično smanjuje kvalitet kadra zaposlenog kako u državnoj upravi tako i u privatnim kompanijama, a studenti našeg obrazovnog sistema se dovode u nepovoljan položaj.

5.Vrednovanje bachelor diplome na tržištu rada je problem naših studenata koji smo istkali takođe kao prioritetan. Još jedna posledica usvajanja zakona bez kompletnog usklađivanja dosadašnjeg pravnog okvira jeste i sistem visokog obrazovanja „3+2+3“ koji ne pronalazi podršku u pravnoj regulativi tržišta rada. Naime, studenti koji steknu Bachelor diplomu nakon uspješno završenih osnovnih studija stiču kvalifikaciju VI nivoa. S druge strane, akti o sistematizaciji organa javne uprave ali i firmi čiji je većinski vlasnik država Crna Gora za zapošljavanje zahtijevaju VII kvalifikacioni nivo. Pored ovoga, brojni zakoni koji regulišu angažovanje pripravnika (npr Zakon o pripravnicima u sudovima i državnom tužilaštvu i pravosudnom ispitu), iz istih razloga uskraćuju diplomiranim studentima mogućnost da svoje usavršavanje nastave kao pripravnici u svojoj profesiji.  Na ovaj način, studenti su primorani da upišu dvogodišnje master studije kako bi ostvarili potreban nivo kvalifikacije i svoje znanje i potencijal plasirali na tržište rada.

6.Uslovi u menzi na koje studenti korisnici usluga JU „Dom učenika i studenata Podgorica“ već duže vrijeme ukazuju na uslove u menzi koja je sastavni dio seta usluga ove javne ustanove. Više je razloga za nezadovoljstvo studenata. Neki od njih su: higijena, raznovrsnost ponude ali i kvalitet iste. Očekujemo od uprave ove javne ustanove, a na kraju krajeva i od viših instanci, da se ovom problemu pristupi ozbiljno uz posebnu osjetljivost prema zahtjevima korisnika menze.

7.Visina studentskog kredita koji je  prema anketi Studentskog parlamenta Univerziteta Crne Gore (UCG) koja je sprovedena aprila 2019. godine, istaknut je takođe kao jedan od ključnih problema. Osim toga Studentski parlament UCG je u prethodnom periodu dobio veliki broj molbi za povećanje visine studentskog kredita. Trenutni iznos kredita je 39 eura (trideset devet eura) i isplaćuje se svaka dva mjeseca u iznosu za dva mjeseca. Studenti smatraju da studentski kredit nije dovoljan za pokrivanje osnovih troškova tokom studiranja.

Stoje samo iza djelovanja trenutnog Studentskog parlamenta

Predstavnici novog saziva Studentskog parlamenta UCG govorili su za naš portal o svojim utiscima sa održanog Javnog časa, ali i dali komentar o aktivnostima prošlog saziva Parlamenta. Sekretar ovog tijela, Andrej Vukčević, skrenuo je pažnju na to da su jučerašnja dešavanja, koliko on prati rad Studentskog parlamenta, novina i ocijenio da se to može pripisati u zaslugu novom sazivu Parlamenta. 

„Trudimo se da radimo  transparentno i javno. Moj stav je da je ovo odličan način da se čuju rješenja koja studenti imaju da ponude, vrlo konstruktivna. Što se tiče današnjih javnih časova, bili su pravo osvježenje, ne samo za ovaj dan, nego bukvalno za cijeli semestar i uživao sam na njima. Bilo je interesantnih predloga, tako da, on što će novi saziv da radi jeste da, pošto smo vidjeli koliki je danas odziv (a vjerujemo da može biti još veći, ukoliko se to na još neki bolji način promoviše), trudićemo se da ovo postane praksa i ubuduće i da ovo imamo možda jednom mjesečno ili jednom u dva mjeseca, ali svakako češće nego što je to bilo do sada, s obzirom na to da vidimo da je to nekako opipljivo. Tu se vidi zapravo ko aktivno radi na Univerzitetu, ko prati probleme koji se dešavaju na fakultetu i htjeli bismo da izađemo u susret svim zahtjevima kojima možemo.“, rekao je Vukčević.

Vukčević

Napomenuo je da treba imati u vidu da ovlašćenja Studentskog parlamenta nisu izvršna, te da postoji određeni obim akcija koje mogu da sprovedu i uglavnom se svode na zalaganje i lobiranje. Ono što oni mogu da urade, kako navodi, jeste da zastupaju ono što studenti traže, da filtriraju zahtjeve, da vide koji su osnovani i kojima se treba pristupiti što hitnije, a onda da konkretno upute zahtjeve nadležnim institucijama. 

„Zašto se to nije češće dešavalo u prošlom sazivu, ne znam, nisam pratio, a nisam o tome mnogo ni razmišljao. Generalno gledano, u tom periodu sam imao neka druga interesovanja, tako da nisam baš upućen u to šta su oni konkretno radili. Mogu da odgovaram i stojim, i ja i većina novog saziva, samo iza djelovanja trenutnog Studentskog parlamenta Univerziteta Crne Gore. Očekujem dosta od njega i sviđa mi se kako smo počeli. Sviđa mi se kako radimo, vidim da tu ima dosta entuzijazma i čini mi se da situacija obećava.“, zaključio je Vukčević.

Upitan zašto Studentski parlament nije ranije organizovao susrete ovog tipa, slično je odgovorio i Filip Vujović, predstavnik Filozofskog fakulteta u Nikšiću.

„Nisam dovoljno kompetentan da dam odgovor na to pitanje jer nisam bio član prošlog saziva. Član sam trenutnog saziva SPUCG koji se potrudio da potakne slobodu mišljenja i izražavanja koja je ključni preduslov razvoja obrazovanja i društva.“, istakao je Vujović.

Vujović

Ko je tražio javni čas “before it was cool“?

Sadašnja revolucija na Univerzitetu izgleda manje bajkovito svima onima koji su 2019. godine, tokom protesta pokreta „Odupri se“, pokušali da učine nešto da se stane na kraj učmalosti iz koje mnogi nisu vidjeli izlaz. Gorak ukus još izazivaju sjećanja na fakultetske proteste kojima se nedovoljno veliki broj studenata odvažio da prisustvuje, dok su se ostali žurno i sa prezrenjem probijali kroz masu, ne bi li stigli na vrijeme na neko od predavanja i tako zaradili čuveni plus za prisustvo, najvrjedniju imovinu prosječnog studenta Univerziteta. Slobodna misao i kritički stav činili su se precijenjenom i nepotrebnom smetnjom na putu do akademskog uspjeha. Dok su čak i predstavnici sadašnjeg saziva Studentskog parlamenta bili okupirani nekim drugim interesovanjima, bilo je i takvih zanesenjaka koji su vjerovali da je za mladog čovjeka bolje govoriti u prazno i biti prezren, nego savijati kičmu i zatvarati oči pred problemima od kojih zavisi budućnost svih nas. Jedan od njihovih zahtjeva, kako smo na početku istakli, bilo je i održavanje Javnog časa gdje će se iznijeti problemi studenata i uputiti odgovarajući zahtjev prema donosiocima odluka. Imajući to u vidu, pitali smo predstavnike tog pokreta kako ocjenjuju nova dešavanja na Univerzitetu, a naročito juče održani Javni čas. Razgovarajući sa članom naše redakcije o trenutnoj situaciji i aktivnostima SPUCG, Danilo Vujačić nije bio naročito optimističan.  

„Došlo je vrijeme promjena, vrijeme u kojem će se tridesetogodišnja…  bla bla bla… vrijeme kad smo ćemo svi… bla bla bla. Suština: došli su neki novi koji plaćaju pa se, kao i svako drugo preduzeće, SPUCG mora povinovati tržišnim trendovima koji ga snalaze. I što je bilo potrebno, to je i učinjeno. Par sitnih izmjena, u glavnom kozmetičkih, bile su potrebne da preduzeće nastavi da prihoduje. Platiše ko platiše, standarno imaju svoje zahtjeve. SPUCG kao SPUCG standardno obavlja poslove za koje je plaćen i to je to.  Na današnji dan, SPUCG je isti d.o.o. koji je bio, sada pod nekim novim platišama, ali pod istim principima i načinu poslovanja. Ko te plaća, za njega radiš.“, prosudio je Vujačić.

Nešto drugačije mišljenje po ovom pitanju ima Ljubica Simonović, učesnica na protestima 2019. godine, koja je prisustvovala jučerašnjem Javnom času na Filozofskom fakultetu u Nikšiću. Iako je studentkinja Filološkog fakulteta, osjetila je potrebu da uzme učešća u događaju, imajući u vidu da su mnogi problemi ova dva fakulteta, a naročito oni koji se tiču infrastrukture, zajednički. Simonovićeva cijeni da je najvažnije da se Javni čas desio.

„Kada je grupa studenata, čiji sam i ja sama dio bila, tražila Javni čas – sloboda govora i izražavanja nam je bila uskraćena. Postojao je veliki pritisak, čak je u jednoj situaciji bila uključena i policija koja nije dozvolila nikšićkim studentima da organizovano ode u Podgoricu kako bi se sastala sa kolegama sa podgoričkih fakulteta na protestu zbog lošeg stanja na Univerzitetu. Zaista sam srećna što je ta tema načeta, i što je na današnjem času kojem sam, iako Filološki fakultet nema predstavnika ni vijeće – što je veliki problem, što je makar diskutovano o problemima sa kojim se suočavaju naši studenti. To je, inače, a kako je i predstavnik Filozofskog i sam konstatovao, bila prvobitno naša ideja. Međutim, to na kraju dana nije ni važno, bitno je da je nakon dvije godina ta dobra ideja ipak realizovana i nadam se da će to biti praksa na našem fakultetu.“

Protest studenata na Filozofskom fakultetu 2019.

Simonović  smatra da je novi saziv Parlamenta pokazao da na početku svog mandata može da utiče, te da su preuzeli inicijativu. Ostaje žal i pitanje, kako navodi, zbog čega se to realizovalo samo na tri fakulteta, i da li će i ostatak činilaca tog Parlamenta krenuti ovim putem, ili će nastaviti neku praksu nepojavljivanja i nedavanja informacija kolegama koja je postojala u prošlosti.

„Želim da vjerujem da je iskrena namjera i zaista spremnost na mijenjanje na bolje. Želim da vjerujem da će i na drugim fakultetskim jedinicama biti pokrenuto pitanje položaja studenata i da će taj prvi korak proći u dobroj i argumentovanoj atmosferi kao što je to bilo na našem fakultetom i da se neće tu stati – već da će to samo biti početna pozicija gdje će se predstavnici studenata i Studentski parlament zapravo, poštujući i insistirajući na ispunjavanju obaveza studenta, još više poštovati, insistirati na poštovanju i boriti se za prava odnosno ostvarivanje prava svakog studenta u Crnoj Gori.“, zaključila je Simonović.