Crnogorski rege – tonovi protiv nepravde

Rege muzika je sastavni dio rastafarijanske kulture. Tačnije, njen noseći stub. Od šezdesetih godina prošlog vijeka, jedan je od osnovnih medijuma za prenošenje poruka, ali i formulisanje i definisanje ciljeva rasta pokreta. Tome je svakako najviše doprinio Bob Marli.

Ovaj vid izražavanja stavova, ali i sami način života – čija je suština rasna i klasna borba za jednakost, on je proslavio širom svijeta.

Rastafarijanizam u pojedinim svojim aspektima poprima odlike religije. Zato je rege muzika za Raste i mnogo više od umjetnosti, ili zabave. S obzirom na to da vjeruju u neposredno prisustvo Boga (Jah) u čovjeku, iz toga proizilazi i njihovo uvjerenje da je ljudsko tijelo hram. Čak je i sam Hajle Selasije govorio da „hram Svevišnjeg započinje ljudskim tijelom, u kome je smješten naš život – suština našeg postojanja”.

LINK: Rastafarijanstvo – prirodna borba mirom za slobodu

Iz tog razloga, raste nikada nisu imale potrebe za gradnjom fizičkih građevina. Na taj način njihova “molitva” nije nikada do kraja institucionalizovana, pa se rege koncerti koriste i doživljavaju kao “bogosluženja”. Samim tim, pojedine pjesme predstavljaju svojevrsne propovijedi.

Ipak, ovaj autentični kulturni izraz ima izrazitu socijalnu pozadinu. Ona proističe iz specifične rastafarijanske potrebe (borbe). Stoga, u pojedinim pjesmama dobija i svoj eksplicitan politički oblik.

Početkom 21. vijeka iskre ove kulture zavarničile su i na crnogorskom kamenitom tlu. Iako i dalje rijetke, ove lučeve “zublje” osvjetljavaju put borbe za slobodu i jednakost, u duboko podijeljenom crnogorskom društvu.

Na ovu temu popričali smo sa Bojanom Dweerdoe Rukavinom i Markom Janjom Janjuševićem, frontmenom benda Manitou.

Jedan od pionira rege muzike u Crnoj Gori (koja je i dalje u fazi začetka) – Bojan Rukavina iz Bara, na samom početku našeg razgovora ispričao nam je da ga je rege muzika privukla svojim buntom.

Bojan Dweerdoe Rukavina. Foto: Fluid Drum

“Sa nekih 15 godina sam istražujući korijene panka naišao na zanimljive paralele, između njega i rege muzike. Do tada sam rege shvatao na potpuno drugačiji način. Bolje rečeno, kao neke “tra la la pjesmice”, bez distorzije, vrištanja i superbrzih ritmova”.

On navodi da je tek nakon udubljivanja u tekstove na “blago iskrivljenom engleskom” počeo da shvata priču o borbi protiv modernog ropstva, koja ga je “držala u normalu u najluđim godinama”.

“To je otvorilo čitav jedan novi svijet muzike, ali i jednu novu eru u mom životu. Na prvom mjestu, onu u kojoj ću polako shvatiti da ne mora da se vrišti, da bi se reklo nešto bitno, jer može i polako, a mnogo efektnije”, ispričao je Rukavina.

Sličnog iskustva je i frontmen nikšićkog Manitou-aJanjušević, u kome se nakon prvog slušanja “roots” rege i dab muzike rodila velika ljubav prema tom zvuku.

“Vremenom sam se kroz liriku i muziku upoznao i sa filosofijom rastafijanizma. Ipak, ne mogu reći za sebe da sam rastafarijanac, niti da pričam dublje o tome. Ja sam više zaljubljenik u rege i dab muziku”, rekao je Janjušević.

Sklad sa prirodom – i tradicija i modernost

Zaštitnički odnos i poštovanje prema prirodi p(r)ovlači se kroz sve aspekte rastafarijanskog života. Prostim upoređivanjem, Janjušević je došao do zaključka da se filosofija rastafarijanizma umnogome podudara sa našim tradicionalnim načinom života.

Marko Janjušević, Manitou. Foto: Privatna arhiva

“Naši mudri stari sa sela, koji se hrane organski, obitavaju u miru, disciplinovano, u skladu sa prirodom – žive više po načelima rastafarijanizma, nego neki mladi gradski hipsteri, koji nose dredove. Tako da poruka i filosofija rastafarijanizma se u svojoj praktičnoj suštini dosta podudara sa našim tradicionalnim načinom zivota – na crnogorskom selu.”

Dancehall rege kao suprotnost rastafarijanstvu

Naši sagovornici slažu se da Crna Gora kao primorska, mediteranska zemlja nadahnjuje i otvara neke nove i drugačije prostore za rege. Ali, upozoravaju da ono što se danas doživljava kao rege – dancehall, nema nikakvih dodirnih tačaka sa vrijednostima o kojima ova muzika govori.

Zapravo, riječ je o dvije krajnosti. Konkretnije, o tome da je uz elektroniku i brži ritam došla priča o popularizaciji  poročnog načina života, protiv kojeg se rastafarijanci i bore. Što nas navodi na zaključak da je Vavilon (Zapad) iznašao mudar (lukav) način da iskoristi najpouzdaniji alat svog oponenta (rastafarijanaca) u borbi protiv njega.

“Nova hibridna folk muzika je sva na temeljima dancehall rege zvuka. Na taj suptilan način postala je jako prisutna u ‘mainstreamu’. Ipak, malo ko sluša baš one pjesme u kojima se govori o klasnim borbama, promjeni svijesti, nematerijalnom bogatstvu i duševnom miru koje te stvari unose u čovjekov život. Već, uglavnom svi slušaju ove brze, domaćih autora, koje govore o ljetu, žurkama, seksu i konzumiranju droga”, saglasni su naši sagovornici.

Rasta perspektive u Crnoj Gori?

Na pitanje da li će se i na koji način rastafarijanska kultura, zbog vanvremenske poruke i sistema vrijednosti koji nosi, omasoviti u Crnoj Gori, naši sagovornici imaju različite odgovore.

U pravcu negativnog odgovora, Bojan Rukavina kao glavni razlog navodi taj što “nismo društvo koje prihvata nove navike”.

“Postoje određene grupice ljudi u Crnoj Gori koje daju neku nadu da će jedna takva kultura moći da zaživi. Ali, to je daleko od održivog. Upliv na tržište, nažalost, nema niko ko ne odgovara oprobanoj formuli kratkoročne zabave“, kategoričan je on.

S druge strane, Janjušević smatra da će to zavisiti samo i isključivo od truda autora koji se bave ovom muzikom.

“Rasta imidž, zvuk i kultura obično prati malobrojne ekipe, tako da je rijetko gdje možete sresti kod nas. Mada, tako je i sa bilo kojom drugom subkulturom, jer ipak smo mi mala sredina.

Frontmen Manitou-a ipak smatra da će rege muzika vremenom dobiti svoje mjesto kod nas.

,,Ide sporo, jer ne radi je puno ljudi. Ali, što više i kvalitetnije mi muzičari budemo radili i što se više budemo povezivali, tako će se širiti i ona i privlačiti mlade ljude. Ipak, kako i kojom dinamikom će se to kretati u ovom ludom vremenu – ne može niko u potpunosti znati”, zaključuje on.