Sastanak premijera Krivokapića sa direktorima predškolskih uslanova, osnovnih i srednjih škola protekao je u neprijatnoj atmosferi grubog govora premijera u kom je kritikujući aktuelno stanje u školama kao ključni cilj istakao depolitizaciju prosvete.

Direktorica Gimnazije “Petar I Petrović Njegoš” iz Danilovgrada, Nataša Latković, reagovala je saopštenjem u kom je nakon opsežnog pokušaja diskreditacije Krivokapića na račun njegovih propusta u govoru iznijela “odbranu” na sve njegove optužbe.

Povodom njenog saopštenja na društvenim mrežama oglasili su se bivši đaci danilovgradske Gimnazije, među njima predsjednica Đačkog parlamenta i učenica generacije ’99., Bojana Šolaja, potpredsjednik Đačkog parlamenta iz iste generacije, Maksim Vojvodić, kao i civilni aktivista Vuk Maraš.

Šolaja je na svom facebook profilu poručila premijeru da ako među direktorima škola traži “partijeske vojnike” dirketorka danilovgradske Gimnazije je “udžbenički primjer”.

“Nataša Latković je žena koja je u rekordnom roku u Gimnaziji “Petar I Petrović Njegoš” uspjela da učini nemoguće – da najpopularniju srednju školu u Državi učini najkontroverznijom. Škola koja je nekada njegovala kritičku misao i obrazovala mlade ljude koji su spremni da ovo društvo unapređuju u svakom smislu, odjednom se pretvorila u vrtić. Latkovićeva je učinila da veliki dio profesora zbog kojih je Gimnazija uživala gorepomenuti ugled napusti tu školu. Na koncu, bila je u potpuno otvorenom sukobu sa jednim od njih – profesorom Jugoslavom Blagojevićem, živom legendom naše Gimnazije. Njena meta nisu bili samo profesori. Latkovićeva je, uz pomoć svojih vjernih saboraca među profesorima, intenzivno vršila mobing nad učenicima koji su iskazivali kritičku misao i u potpunosti ignorisala zahtjeve i preporuke Učeničkog parlamenta, na čijem sam čelu bila, zajedno sa Maksimom Vojvodićem. Konačno, otvoreno je ignorisala preporuke Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, da se nijedno od pisama u službenoj upotrebi ne smije diskriminisati, braneći se da Zaštitnik “samo izdaje preporuke”. O toliko hvaljenoj atmosferi u Školi, toliko.”, napisala je Šolaja.

Dodala je i da zbog ličnog suprotstavljanja direktorici kao đak generacije nije pozvana na svečano uručenje nagrade za taj uspjeh, kao i da od kad je Latković direktorica đaci više ne mogu da na pauzama između časova puštaju muziku preko školskog razglasa što je bila tradicija po kojoj je ova škola poznata.

“Sa ponosom mogu da kažem da sam prvi đak generacije u ovoj Gimnaziji koji nije dobio poziv na tradicionalno uručenje nagrade, samo zato što sam otvoreno ustala protiv ovakvog upravljanja Školom. Nadam se, stoga, da će moja voljena Gimnazija konačno dobiti direktora kakvog zaslužuje, a gospođa Slavica Pavićević dostojnog nasljednika. Nadam se da će sa školskih hodnika nestati plejlista Latkovićeve i da će učenici konačno ponovo dobiti šansu da, po vlasitom izboru, na školskom odmoru pjevaju da ne žele da budu “another brick in the wall“.”

Makism Vojvodić, potpredsjednik Đačkog parlamenta generacije ’99. podsjetio je na to kakvu je “slobodu” u školi Latković baštinila.

“Čitajući pismo, zapitao sam se da li se radi o istoj osobi koju sam poznavao. Kako naš narod ne može bez Rada Tomovoga odmah se prisjetih da ,,strah životu kalja obraz često“, pa u tome nađoh razlog za ovo ponizno, a pretpostavljam i posljednje, obraćanje sa mjesta direktorice.
Neizmjerna frustracija, nepoštovanje i bezobrazluk vraća me u one tamne strane mojih gimnazijskih dana. U one dane kada sam, zahvaljujući gospođi koja iziskuje visoki nivo demokratije, bio na crnoj listi upravo zbog toga što nijesam htio da ćutim. Ista ta osoba pitanje opstanka ćirilice u vaspitno-obrazovnim ustanovama u doba DPS-a naziva vjerskim i političkim pitanjem. Štrajk profesora kao slobodno izražavanje nezadovoljstva razumije sada, dok tada nije razumjela slobodno izjašnjavanje svih učenika u anketi organizovanoj od strane najvišeg đačkog tijela u školi- Đačkog parlamenta. Moram napomenuti dotičnu da su, nepunih deset minuta nakon što je anketa stigla do nje, već iskazano mišljenje kolektivno otkazala dva odjeljenja. Je li to sloboda koju ona propagira?
Takođe je ista osoba bila ona koja nije dozvolila Radio Televiziji Republike Srpske da uđe u dvorište škole i snimi intervju sa đacima i profesorima, već se to odvijalo na parkingu, uz pratnju dvije kamere policijskih doušnika u Danilovgradu. Osim RTRS, nije dozvolila ni predstavnicima medija iz Crne Gore da posjete školu i obave razgovor sa njom.” napisao je na svom facebook profilu.

Aktivista civilnog sektora i bivši đak danilovgradske Gimnazije, Vuk Maraš, istakao je način na koji je dirketorica došla na tu funkciju.

“Jedna mala napomena – kao bivši danilovgradski gimnazijalac – dotična gospođa je dovedena na čelo danilovgradske Gimnazije, iz druge, podgoričke škole, kad je tadašnja direktorica Slavica Pavićević silu na sramotu “poćerana” u penziju, jer je odbila nalog Peđe Boškovića, tadašnjeg ministra prosvjete. Boškovic je tražio od Slavice da kazni djecu koja su razvila anti-NATO transparent, što ona nije htjela da uradi, jer je za razliku od Boškovića, kao dugogodišnji profesionalac i profesor znala da škola služi za razvijanje kritičkog mišljenja (bez obzira što direktor škole lično mislio o tom slučaju). Ništa više neću reć’ ovim povodom, nego sami izvucite zaključak o ovome o čemu ova gospođa priča.” napisao je Maraš.