U ovim godinama ne možete ništa da planirate nego samo uživate u trenutku, uživate dok traje, uživate dok vas telo sluša. Dokle god budem mogao da pratim ovaj ritam i da me ništa ne boli igraću fudbal. 

Četrdeset godina mu je, pozno fudbalsko, ali najbolje životno doba. Još uvijek je mlad da bi imao želja, dok, međutim, nije prestar da bi te želje ostvarivao. Profesionalna, dvoipodecenijska, fudbalska karijera je za sada iza njega a o uspjesima i igrama kakve bilježi svjedoče mnoga priznanja, trofeji, nagrade, od kojih najveća u posljednje dvije godine.

Dugogodišnji crnogorski reprezentativac bosansko-hercegovačkih korijena a specifičnog ekavskog izgovora nastupao je na dva kontinenta i postao najbolji strijelac u istoriji lige šampiona najvećeg kontinenta kao i osvajač nekoliko titula u Južnoj Koreji (tri puta) i jednom u Hong Kongu (protekle sezone) gdje je ušao u najboljih jedanaest Azije u 2021. godini.

Takođe pet puta je bio najbolji strijelac lige u Južnoj Koreji i trenutno je jedanaesti igrač na svijetu po broju postignutih golova, odmah iza najvećih imena kao što su Mesi, Ronaldo, Ibrahimović, Suarez, Nejmar itd. Iako odavno planira da se penzioniše sve još uvijek ide kako treba, godinama igra na profesionalnom nivou i kvalitetno je plaćen za to. A uz sve to radi ono što najviše voli, a to je fudbal.

U intervjuu za Kombinat, Dejan Damjanović, poznatiji po nadimku Boske, odgovarao je na pitanja o životu u Aziji, usponu u karijeri, igranju za crnogorski nacionalni tim, potencijalnoj trenerskoj karijeri kao i drugim interesovanjima te dragocjenim iskustvima iz bogate internacionalne karijere.

Fudbal se igra na svim meridijanima

Ne poznavajući ništa osim toga da je glavni grad Koreje Seul Dejan dolazi u isti. Doslovno bez ikakvog poznavanja kulture, života, države. Najbolja odluka, što se sportske strane života tiče, tvrdi.

,,Toliko sreće sam imao i tako dobru odluku u životu sam napravio, kada vratim film petnaest godina unazad, te 2007. godine kada sam došao u Koreju. Pola godine sam bio u Saudijskoj Arabiji i nakon toga sam mijenjao gradove, države ali je bitno to što sam tada došao u Aziju gde je totalno drugačiji život, kultura, hrana” kazao nam je proslavljeni crnogorski internacionalac.

Na najvećem kontinentu život je totalno drugačiji od onoga u Evropi. Percepcija Azije u našim očima ide preko kineskih butika i restorana, preko slike američkih akcionih filmova u kojima prikazuju taj kontinent kao dalek i stran do jednoličnosti u shvatanju i razumijevanju onoga što sa Istoka stvarno dolazi, a to je kultura.

Prema Dejanovim riječima dolazak u Aziju i privikavanje na gastronomiju jeste bila jedna od najvećih poteškoća.

,,U početku, kao i svima nama, ishrana je bila problem. Supice, riža, nema mnogo hleba, ništa nije na ulju, sve je onako zdravo i ljutkasto, što je meni bilo teško, prvih par meseci. Međutim sve ostalo mi je odgovaralo i previše” istakao je Damjanović.

Poslije Balkana, kada dođete u Aziju, posebno u Koreju koja je vrlo organizovana, kulturna, pitoma, mirna država, a na sve to je fudbal organizovan na fenomenalnom nivou doživite svojevrstan kulturni šok. Nepogrješivost prvog utiska kojim se, kako naš sagovornik naglašava, generalno vodi u životu, pokazala mu je da je to njegovo mjesto pod suncem.

,,Stvarno sam uživao i evo još uvek uživam. Sada sam u Hong Kongu koji je predivan grad, malo zategnut koronom ali sam imao sreću da živim u nekim od top deset gradova na svetu, od Seula, Pekinga, sad Hong Konga i imao sam puno sreće i prezadovoljan sam svim svojim odlukama što se tiče tog dela” navodi sagovornik Kombinata.

Reprezentacija Crne Gore – posebno mjesto u srcu

Sve dobro na klupskom nivou što je napravio i sve uspjehe u Aziji tokom ovih četrnaest punih godina stvarno je za knjige. Biće poprilično teško da se neki uspjesi i neki rekordi obore i prestignu. 

,,Drago mi je da je neko iz naših krajeva to uspio da uradi i postavi neke nove granice za budućnost. Naravno da su mi i ti golovi i nastupi u Aziji pomogli da dođem do reprezentacije Crne Gore u kojoj sam godinama uživao i pružao dobre partije i davao neke bitne golove. Ne mogu da se uporede igranje za klub i igranje za reprezentaciju. Svi mi razumemo da nas klubovi plaćaju i od tih ugovora koje potpišemo s klubovima obezbeđujemo egzistenciju sebi i porodici. Ali igranje za reprezentaciju je nešto totalno drugačije. To nema veze sa materijalnim stvarima. To je takva čast i privilegija i ljubav prema domovini kada predstavljate svoju državu” poentira Dejan Damjanović, Boske.

Dejan je u trideset petoj godini prestao da igra za reprezentaciju iako je i tada i nakon toga na klupskom nivou nastavio da niže najveća dostignuća. Iza tog poteza ne stoji poseban razlog. Sa loptom na zemlji on je prihvatio nadolazak nove generacije igrača i jednostavno je prepustio dres sa nacionalnim grbom nekim novim momcima i to nije bila greška već pravi trenutak i vidimo koliko dobrih igrača imamo u napadu danas. Sve su to mladi momci koji imaju po par godina da odigraju odlično što, evo vidimo, i rade trenutno.

,,Imali smo stvarno fenomenalnih trenutaka, kada vidite kako vas gledaju posle i kako doživljava cela nacija te fudbalske uspehe. Svakom igraču iz Crne Gore bih poželeo da se izbori za dres reprezentacije i peva himnu i nastupi na utakmici a da ne kažem ako se da gol ili naprave neki rezultati. Evropsko ili svetsko u budućnosti. To je neponovljiv osećaj”, rekao je Damjanović. 

Sreća prati hrabre

Kao najljepši trenutak u Aziji definitivno ističe to kada su mu navijači u Seulu posvetili pjesmu i čitav stadion, pa i čitav grad je pjevao tu pjesmu u glas dok je najsvjetliji trenutak u karijeri gol protiv Engleza u Podgorici 2013. kada se umalo stadion nije srušio od erupcije oduševljenja. Pored pravih izbora u pravo vrijeme naš sagovornik vjeruje da moramo imati i malo sreće (onako kao što je on imao upravo protiv Engleza kada mu se lopta nakon kornera i udarca glavom dva puta vraćala na nogu).

Šta se nalazi na kraju svakog kraja? Jedan novi početak. A na kraju reprezentativne karijere su došla pitanja i o tome šta nakon fudbala.

,,Još uvek sam nedefinisan čime bih se bavio posle fudbala. Siguran sam da ću ostati u fudbalu u nekom smislu, neka funkcija, trenerska, direktorska, skauting. Moja agencija već radi sa menadžerstvom, dok ja još uvek uživam na terenu i tražim se. Fokusiram se na fudbal. Razgovaraću, po završenoj igračkoj karijeri, sa ljudima do čijeg mišljenja držim” saopštio nam je crnogorski fudbaler iz sedmodnevnog karantina iz Hong Konga u kome se trenutno nalazi nakon povratka sa odmora.

Recept za uspjeh ne postoji, ali Dejan nam je ponudio svoju verziju.

,,Sve je bitno: od talenta, da te neko prepozna, primeti, da ti da šansu neku, pa onda upornosti, do prelaženja preko milion ,,nekih” situacija, očeliči te sve to, neka nepravda, nekvalitetan rad. U toku karijere, u fudbalu, svašta može da se desi. Na Balkanu, takođe, gde se mnogo dece bavi fudbalom, koji je mnogo popularan sport. Osim toga smo, generalno, talentovana nacija. Moraš sve zajedno da imaš. Moraš da imaš, ja to svima govorim, mnogo sreće, da ti se namesti u pravom trenutku: od trenera, kluba, ponude itd. Da doneseš pravu odluku. Ako nemaš sreće džaba su svi ostali faktori. Sve okolnosti ti se nameste da naplatiš sve ono za šta si se godinama unazad žrtvovao.” zaključuje Damjanović.