Hotel Podgorica pretvoriti u Dom arhitekture

Saopštenje grupe KANA/ko ako ne arhitekt povodom godišnjice rođenja Svetlane Kane Radević

U susret obilježavanju dana rođenja jedne od naših najznačajnijih arhitektica, Svetlane Kane Radević – 15. novembra – udruženje KANA/ Ko ako ne arhitekt predalo je Ministarstvu kulture inicijativu za uspostavljanje zaštite kulturnog dobra za hotel „Podgorica“, uključujući i inicijativu za prethodnu zaštitu, radi sprječavanja rizika od njegovog oštećenja, uništenja ili nestanka.

Svetlana Kana Radević rođena je prije 83 godine, dok je 8. novembra bilo tačno 20 godina od njene smrti. Šta smo mi, kao društvo, uradili za ovih 20 godina sa njenim objektima, arhitektonskim nasljeđem od izuzetne vrijednosti?

Svetlana Kana Radević (Ilustracija: Angus Vasili)

Hotel „Podgorica“ dobio je nedavno novog–starog vlasnika, kompaniju „Zenobia Montenegro“, čiji je osnivač Youssef Takla, a izvršni direktor Nikola Burić, i za njega je u katastru već promijenjena namjena: iz ugostiteljskog je pretvoren u poslovni objekat, sa pojedinačnim hotelskim sobama koje su sada označene kao poslovni prostori. To je treći, dugo očekivani atak na ovaj naš vrijedni spomenik kulture, koji stiže poslije degradirajuće rekonstrukcije hotela 2004. godine i skandalozne dogradnje solitera 2016. godine.

Nakon niza spekulacija i nagovještaja da bi i na tom mjestu mogli biti formirani novi stambeni i poslovni prostori, sada se prijetnja konačno ostvaruje. Na nama je da uradimo sve što je potrebno da do toga ne dođe.Od kada je hotel „Podgorica” privatizovan, u istom zamahu kao i hoteli „Crna Gora”, „Ljubović” i „Zlatica”, njegova uloga u gradskom životu i urbanoj kulturi glavnog grada konstantno je smanjivana.

Iako je hotel „Podgorica” dugo bio jedno od centralnih mjesta okupljanja Podgoričana na obali Morače, po prelasku u privatno vlasništvo posjećenost se prvo postepeno smanjivala, da bi tokom poslednjih nekoliko godina hotel gotovo sasvim pao u zaborav – baš kao što je pao u sjenku novog solitera i nelegalnog procesa njegove izgradnje. Svaki od tada privatizovanih hotela završio je u vlasništvu navodno prosperitetne hotelske grupacije „Normal Tours” i doživio istu sudbinu, a to je ili postepeno uništenje kroz graditeljske intervencije sumnjive legalnosti i lošeg kvaliteta, ili rušenje i pretvaranje u profitabilne stambeno-poslovne komplekse.

Za to vrijeme, nadležni organi – konkretno, Uprava za zaštitu kulturnih dobara (UZKD) – nijesu našli za shodno da zaštite navedene objekte i proglase ih kulturnim dobrima, uprkos brojnim inicijativama stručne javnosti. Još 2012. godine, udruženje arhitekata Arhitektonski forum predalo je inicijativu za zaštitu najznačajnijih 48 objekata moderne arhitekture u Crnoj Gori, a udruženje KANA predalo je krajem 2015. godine inicijativu za prethodnu zaštitu hotela „Podgorica”, po hitnom postupku, zbog početka gradnje solitera tik uz ulaz hotela.

Prvu pomenutu inicijativu UZKD već skoro devet godina nije u stanju da obradi, a druga je odbijena od strane tadašnje direktorice ove uprave, Anastazije Miranović, uz obrazloženje da shodno članu 20, stav 1 i 2, Zakona o zaštiti kulturnih dobara nijesu ispunjeni svi zakonski uslovi za to da inicijativa za prethodnu zaštitu bude prihvaćena.

Hotel Podgorica, Foto: Lazar Pejović

Inače, uslovi iz ova dva stava su sledeći: (1) prethodna zaštita se uspostavlja na nepokretnom i pokretnom dobru za koje se pouzdano vjeruje da ima kulturnu vrijednost, radi sprječavanja rizika od oštećenja, uništenja ili nestanka, i (2) prethodna zaštita se uspostavlja na osnovu predloga stručnih lica, koji je zasnovan na neposrednom uvidu u stanje dobra, raspoloživoj dokumentaciji ili drugim relevantnim činjenicama.

Dakle, odbijanje inicijative iz 2015. godine može se protumačiti jedino time da UZKD smatra da hotel nema kulturnu vrijednost, ili da sedam arhitekata potpisnika inicijative nijesu dovoljno stručni da takvo nešto predlože. Predlog arhitekata je tada, podsjećamo, predat zajedno sa 17 strana peticije sa potpisima građana koji su podržali ovu inicijativu. Ovakav generalni stav UZKD doveo je do degradacije našeg kompletnog arhitektonskog nasljeđa: ne zaboravimo da niti jedan objekat iz perioda moderne posljeratne arhitekture koji se nalazi na atraktivnim gradskim lokacijama (a često i u zanimljivim vlasničkim strukturama) nije zaštićen, uprkos brojnim apelima i inicijativama stručne javnosti.

Soliter pored hotela „Podgorica”, koji je i pored brojnih neregularnosti izgrađen, odličan je primjer kako nadležne institucije stoje na usluzi privatnom interesu na uštrb javnog, čak i kada javnost aktivno pokušava da ih u tome spriječi.

Na samom početku, inspektor za urbanizam konstatovao je da planski dokument na osnovu kojeg je planirana gradnja solitera nije donesen u skladu sa Zakonom o uređenju prostora i izgradnji objekata, da urbanističko-tehnički uslovi za izgradnju solitera nijesu izdati u skladu sa planskim dokumentom i navedenim zakonom, da tehnička dokumentacija na osnovu koje je izdata građevinska dozvola nije izrađena odnosno revidovana u skladu sa planskim dokumentom, i predložio je poništenje građevinske dozvole.

Sekretarijat za planiranje i uređenje prostora, kao i administrator Glavnog grada nijesu htjeli da postupe po predlogu inspektora, nakon čega je on pokrenuo postupak kod Upravng suda koji je naložio Sekretarijatu da donese novo rješenje u skladu sa zakonom. Epilog svega je izgrađen i uknjižen soliter, koji nam ostaje kao dugoročni spomenik planerskog apsurda i graditeljskog užasa jedne epohe koja, ukoliko želimo dobro našem društvu i našem zajedničkom prostoru, mora ostati iza nas.

Elem, u pokušaju da još jednom pokrenemo institucije sistema da reaguju i konačno zaštite hotel „Podgorica”, pokrenuli smo inicijativu koja okuplja 21 potpisnika i uključuje uvažene arhitekte, članove Inženjerske komore Crne Gore, kao i političke predstavnike.

Ističemo da su ovu inicijativu potpisali mandatar za sastav nove Vlade Crne Gore – profesor Zdravko Krivokapić, predsjednik Skupštine Crne Gore i predsjednik političke partije „Demokrate”Aleksa Bečić, i predsjednik Građanskog pokreta URA – Dritan Abazović. Inicijativa je prethodne nedjelje predata Upravi za zaštitu kulturnih dobara.

Hotel Podgorica, Foto: Lazar Pejović

Značaj hotela „Podgorica” u oblasti kulturne baštine je nepobitan, čemu – paradoksalno! – svjedoči i odnos zvaničnih državnih organa koji ga svakih par godina nanovo otkrivaju i šalju na svjetske smotre arhitekture od Venecije do Njujorka, pri čemu izlažu fotografije od prije 50 godina, u kojima se ne vide „vrijednosti” koje su hotelu i obali Morače sa kojom je srastao nakalemljene tokom nestručnih rekonstrukcija i nelegalnih graditeljskih poduhvata.

Kako nam je jasno da je sadašnjem novom-starom vlasniku hotela „Podgorica” neprofitabilno i neinteresantno da nastavi sa poslovanjem za koje je hotel izgrađen (to nam potvrđuje i prenamjena prostora zabilježena u katastru), a kako je profitabilnost sve što privatnog vlasnika zanima, naša organizacija ovim putem apeluje na organe lokalne i državne uprave da hotel, kao jedan od najznačajnijih spomenika arhitekture na našem prostoru, zaštite, otkupe i pretvore u Dom i muzej arhitekture u kojem bi se odvijale promocije i izložbe, posebno izlagali na javnu raspravu planski dokumenti, i organizovali naučni skupovi.

To vidimo kao rješenje koje bi ovoj vrijednoj građevini ukazalo poštovanje i pružilo tretman koji zaslužuje, a našem gradu i našoj zajednici dalo mjesto iz kojeg može krenuti promišljanje o budućnosti prostornog i urbanog razvoja Crne Gore.

O Kani i hotelu

Svetlana Kana Radević jedna je od najznačajnijih arhitekata Crne Gore. Svojom arhitekturom obilježila je moderni pokret u Crnoj Gori i postavila standard u arhitekturi koji malo ko može da dostigne.

Najmlađi je laureat savezne „Borbine” nagrade za arhitekturu (1968), jedina žena arhitekt dobitnik te nagrade i jedini arhitekta iz Crne Gore nagrađen ovim priznanjem u 25-godišnjoj istoriji dodjeljivanja ove nagrade. Nagrada lista „Borba” je od sredine šezdesetih do početka devedesetih godina XX vijeka predstavljala najprestižnije arhitektonsko priznanje na prostoru Jugoslavije. Hotel je otvoren 13. jula 1967. godine.

Hotel Podgorica, Foto: Sam Glover (SovietModernism)

Za isti projekat, Radević je prethodno dobila Republičku nagradu „Borba”. Dobitnica je i Trinaestojulske nagrade 1968. godine i Nagrade oslobođenja Podgorice 1992. godine. Diplomirala je na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu, a apsolvirala je i Istoriju umetnosti, studirajući oba fakulteta istovremeno.

Magistrirala je u SAD, na Univerzitetu u Pensilvaniji, u klasi Luisa Kana, kao dobitnica Fulbrajt stipendije. Stručna usavršavanja imala je u Parizu, Moskvi, i u Japanu u ateljeu Kiša Kurokave. Bila je redovni član Dukljanske akademije nauka i umjetnosti i inostrani član Ruske akademije za arhitekturu i građevinske nauke, gde je primljena 1994. godine – istovremeno kad i Kenzo Tange.

U poređenju sa drugim arhitektonskim realizacijama iz perioda XX vijeka na teritoriji Crne Gore, hotel „Podgorica” je, bez ikakve sumnje, djelo o kojem je napisan najveći broj stručnih i naučnih članaka, a o njegovoj izuzetnoj vrijednosti, koja nadilazi nacionalne okvire, govori činjenica da u posljednje vrijeme sve više pobuđuje pažnju inostranih istraživača.

Jedno od djela Kane Radević u očima kineske fotografkinje Xiao Yang

Osim hotela „Podgorica” (1967), Kana je autor i sljedećih izvedenih objekata: stambeno-poslovna zgrada u Petrovcu (1968) i Mojkovcu (1969), hotel „Mojkovac” u Mojkovcu (1968-1974), autobuska stanica u Podgorici (1968), spomen-kompleks na Barutani (1980), hotel „Zlatibor” u Užicu (1981), Leksikografski zavod u Podgorici (1984-1989), poslovni centar „Kruševac” u Podgorici (1991, sa Lj. Radević).