Izbjeglica

Ja sam izbjeglica. Imam 36 godina i preko 30 puta sam se selio, iz stana u stan, iz grada u grad, države u državu…  Zahvalan sam Bogu na svemu što sam izbjegao.

Živio sam širom Jugoslavije i, svakog jutra, kad se probudim, pojma nemam koji ću naglasak imati taj dan.

Ja sam divljak inače, i veoma sam civilizovan, kao moj Balkan, i moja Evropa.

Ja sam divlji Evropljanin, kao i drugi Evropljani.

Na izborima ne biram. Ne glasam ni za koga, jer nemam pravo glasa zato što sam građanin trećeg reda, ali sam se evo oglasio.

Imam divlju policiju koja svakodnevno nekog premlati. Pred izbore su nas hapsili zbog statusa na fejsu. To je dobro. Napokon naša riječ nešto znači.

Zato moram da te vaspitavam nabrzaka u divljini, jer me ubijaš neznanjem i nemam vremena da se bakćem sa tvojim mamurlukom, a trebaš mi, kao i ja tebi.

U mjenačnici nema vremena, jer lažu da je vrijeme novac. Ako misliš da jeste, reci mi: Možeš li danas parama kupiti sjutrašnji dan? Naravno, možeš, ali ako se ujutro probudiš.

Čekao sam 36 godina i izdaje me strpljenje, ali to tako ne smije da me ne bi izdalo spasenje. Nestrpljivost je luksuz moćnih. Mi mali moramo da trpimo. To je vrlina smrvljenih.

Možeš da me biješ šakama ali ne možeš da me imaš u šaci.

Viđao sam demončine i ne tripujem da će drug Tito da me spasi, iako sam gerilac, partizan, i navijam za Partizan, jer kako reče moreplovac: ,,Partizan nije bio svjestan komunizma”. Nisam komunista, niti je ijedna ideologija za poštovanje. Partizan – Crvena Zvezda 3-0.

Kad te ološ povuče dolje ne pomaže petokraka, nego zvijezdu moraš da potražiš na nebu.

Ako ne znaš to, pašćeš na dno svog prezira. Prenoćićeš u sanduku leša kojim si ukaljao ruke da ne bi ukaljao poziciju. Zato čovjek budi. Budi, se, budi! Ja ti nisam Kafka nego žestoka kafa, kajmakuša za dobro jutro! Wake up, ,,stand up, stand up for your rise”!

Ako ti se cvijeće suši, blizu je neko ko mrzi. Jesi li to ti?

Vjerovao sam ti, ali si opljačkao našu ljubav.

Ukrao. A zašto? Zašto ne poneseš i krst opljačkanog, da ga malo obeštetiš?

Kad te bagra pritjera uz zid, pogledaj da nema na zidu kakava ikona, da ne bude da si gonjen zabadava.

Ako si došao da me jebeš u glavu, a nisi ponio pare, ni da ga ispušiš ti ne dam. Mrš!

Bunim se! Bolje da me ubije represija nego depresija!

Bolje da poginem od tuđeg kukavičluka no od svog!

Pao sam i osramotio se. Odbolovao u pećini. Iskašljavao otrov mržnje godinama i ozdravio.

Sad sam divlja planina. Klizav teren. Ne igraj se samnom, slomićeš se! Izgubićeš se u šumi, i uslijediće oblačne, mrkle, kišne noći. Plakaćeš. Teren nije markiran, jer uvijek idem novim putem. Dostojanstven sam, lijep i nježan kao jezero. Prihvati me pa ću ti dati svježu vodu.

Ja imam lijek za tebe, i ti za mene, a to je susret. Ajmo za-jedno!

Nije ,,umjetnost radi umjetnosti”, no radi spasenja.

Kaže mi nekadašnja jebačica iz Vojvodine: ,,Ja sam čamac, tihi, koji toliko mirno plovi morem, mirnim morem nalik na ogledalo plovim tako sporo, da iza mene ne ostaje ni trag”. Međutim, propeler na dnu, koji nije prijavila, dušu ore. – Ne gazi je Marko more!

Živimo u civilizaciji u kojoj je duša tabu, za razliku od kurca.

Budi mi brat ako smiješ.

Ko misli da može bratu da radi o glavi, a da bude dobro, zejeb’o se. Završiće uplakan u ćošku svoje kućerine – preširokom da se sakrije od stida i straha.

Najskuplji put je put protiv brata.

Ne želim da ti izdam osmijeh.

Neko nije shvatio da ne može da opstane zao, nije vidio odraz u lokvi kad je pao!

Niko ne plaća tako skupu putarinu kao stranputaš.

,,Ma jebeš pare”, kažu neki. – ,,Nisu mi bitne. Ionako mi služe samo da te kupim. Ti mi trebaš!”

Navučen si na tablete za smirenje jer nema tableta za mir. Kažeš to te radi – bauljaš po njivi gladi!

Poklon rođendanski mi je da me pustiš da se rodim, a nema pjesme tamo gdje prošlost svira.

Ništa nisam dobio na lijepe oči. Sve sam dobio na uplakane oči…

Ne zazirem ja od tebe, nego se sklanjam od tvog lopovlika, jer imam nešto što tebi nedostaje.  – Dušu.

Ništa nisam rekao. Ispljunuo sam samo slova, jer mi se riječ slomila u ustima. Bolje da sam ispljunuo slova nego zube. Nije svaka riječ za reći.

Zinuo je da kaže i vidio sam mu u ustima mrak. Mržnja! Nije to štivo za mene. Pročitao sam je. Mržnja nema dno, a plitka je kao pljuvačka.

Takvom ne pružaj niti riječ, ako se držiš za nju, da te ne povuče u propast. Nije tvoja riječ za svakog.

Vidio si svoju laž. To ne znači da ne možeš ustati. Naprotiv. Pad je najbolje mjesto za ustajanje, i ustanak!!!