Kalush Orchestra iščašeni borci za mir

Ako su mogle palestinske i izraelske žene zajedno da marširaju i pozivaju na Mir, zašto ne bi i oni? Takođe, imali smo slučaj gdje Rusi i Ukrajinci zajedno šalju poruke mira. Ovako, upitno je da li se Kalush Orchestra bore za mir, ako podržavaju vojna i ratna sredstva. Na kraju, njihov faul je želja da, kao umjetnici, diskvalifikuju, otkažu i cenzurišu druge umjetnike.

Zajedno protiv rata; Foto: Vereshchagin Dmitry / Shutterstock

Pobjednici ovogodišnjeg Eurosonga, Kalush Orchestra, pozvali su putem Instagrama svoje fanove da podrže, kako su rekli, ,,čišćenje scene” i od Sea Dance festivala tražili da otkaže nastup ,,ruske pjevačice”, Nine Kraviz. Pored interesantnog militarnog vokabulara koji strašno podsjeća na dešavanja oko Azovstala i drugih ukrajinskih gradova koji su donijeli patnju Ukrajincima, ovaj ,,apel“ je privukao pažnju u kontekstu ,,kolegijalnosti“ svjetskih muzičkih ,,zvijezda“, ali i svijesti šta je to Mir i kako ga graditi

S tim u vezi, vratimo se koju deceniju u nazad. U Jugoslaviji je počeo bratoubilački rat, zvanične politike povampirenih nacionalističkih republika su jasno iscrtale ko je neprijatelj. Ipak, muzička scena, makar oni najveći, imala je sasvim drugi pogled na rat, mir, svijet. 

Na čuvenom festivalu Beogradsko proljeće, 1992. godine, Milan Mladenović je u ime EKV-a, (koji je te godine dobio nagradu za najbolji bend) pozdravio sve svoje (muzičke) drugove širom zaraćene Jugoslavije, a bend nije izveo očekivanu numeru. Nije bilo pomena od ,,čišćenja“ bine od neprijateljskih elemenata, već pozdravi, empatija i solidarnost.

Na istom festivalu, Rambo Amadeus je takođe, zauzimajući isključivo stranu mira, podsjetio da bombe padaju na Dubrovnik i Tuzlu, a svoju antiratnu poruku je završio sočnom psovkom na račun političkih elita. 

I jedan i drugi muzičar su pokazali kako se zastupa i bori za Mir, pokazujući svoju moralnu, kulturnu i civilizacijsku veličinu. 

Od Eurovizije do Sea dance-a nisu pozvali na Mir

Ovaj uvod je i više nego značajan za fenomen zvani Kalush Orchestra i njihovo poimanje Mira. Ova ekipa mi je prvi put skrenula pažnju na sebe, ne pobjedom na Evroviziji, jer ista, niti je relevantana za muzički svijet i kulturu, niti je lično pratim, već naknadnom (zlo)upotrebom nagrade dobijene osvajanjem prvog mjesta na pomenutoj šaradi političke propagande i lažne politike korektnosti. 

Kad smo već kod Eurosonga, neka ostane pitanje, da li se možda sa tog takmičenja poslala poruka mira? Ili se samo nastavio trend diskvalifikacije ,,druge strane“ iz bilo kakvog takmičenja. 

Još jedan od primjera slanja antiratnih i poruka mira; Foto: Time

Ono što su uradili iz Kalush Orchestra, a što je skrenulo pažnju, njihove ,,poruke mira“ bile su više vezane za podršku ukrajinskoj vojsci, što bi bilo sasvim legitimno da se ne predstavljaju borcima za mir. Zamislimo da Crna Gora ratuje s nekim i da se autor ovog teksta, deklarišući kao borac za mir, pojavi na ratištu? Ili šalje vojnu i novčanu podršku ,,svojoj strani“. Ne, u tom slučaju, ja se ne borim za mir, nego za produženje rata.

U svakom slučaju, na osnovu pisanja zapadnih medija, postoje dvije verzije kako su se Kalush Orchestra ,,muzikom borili za Mir“: 

a) Član benda Oleg Psijuk, poslije Eurosonga je poljubio djevojku i pošao u rat (manje vjerovatna verzija, ali zabilježena); b) Kalush Orchestra prodali nagradu i kupili dronove za ratne sukobe (više vjerovatna verzija, između ostalih piše i BBC).

U obje verzije, moramo se složiti to nije poruka mira, niti borba za mir. Da sebe nazivaju nekakvom narodnooslobodilačkom borbom, gerilskom omladinom… ništa u ovom tekstu ne bi imalo mnogo značaja. Ali, s obzirom na to da se se prikazuju kao ambasadori mira, onda stvari postaju ozbiljne i opasne po zdrav razum i dalje implikacije šta bi banas bio Mir i pomirenje u svijetu. 

Pri tom, nije na odmet sugerisati da su iz Kalush Orchestra zloupotrijebili i rat za svoju slavu što se vidi u postprodukciji spota za pobjedničku pjesmu Eurosonga. Pjesma Stefania, spakovana u nekom kič-folklor formatu, a posvećena majci, dobila je ratne obrise i finalni spot je sav u drami rata koja nema nikakve veze sa originalnim tekstom. 

I sami autori pjesme, ispod novog spota napisali su: ,,I once dedicated this song to my mother, and when the war broke out, the song took on a lot of new meanings.“ 

Pjesma je nedvosmisleno postala ratna himna Ukrajine. To nije poziv na Mir. 

Za Mir je potrebno dvoje

Da nije bilo primjera u svijetu kako se šalje poruka mira, bilo bi mjesta i za razumijevanje ovakvih zahtjeva koji je Kalush Orchestra postavio Sea Dance-u. 

Međutim, nedostatak umjetničke, ali i civilizacijske, intelektualne i ljudske veličine, pokazao se u tome kako ovi momci tretiraju Mir. Za njih je Mir stavljen pod jednu zastavu i nikako drugačije. I po njima, mir može zagovarati samo jedna strana, ona ,,ispravna“. 

Ono što ne znaju, ili neće da znaju jeste da se do mira dolazi razumijevanjem, saradnjom, solidarnošću i pokazanim primjerom navedenog. I za mir, kao i za rat je potrebno dvoje. Zamislimo da su na Sea Dance-u podijelili binu sa Ninom Kraviz i pozvali na mir? 

Ako su mogli Rusi i Ukrajinci da zajedno šalju antiratne poruke i apeluju za mir, zašto ne bi mogli Kalush Orchestra i Nina Kraviz?

Ako su mogle palestinske i izraelske žene zajedno da marširaju i pozivaju na Mir, zašto ne bi i oni?

Women Vage Peace na maršu za mir 2017. godine; Foto: AnadoluAgency

Za one koji su manje upućeni, preko pet hiljada žena iz Izraela i palestinskih teritorija umarširalo je u Jerusalim krajem septembra 2017. godine, nakon dvonedjeljnog marša kroz Izrael i Zapadnu obalu. Tada su skupa pozvale na mirovni sporazum i okončanje izraelsko-palestinskog rata (ponovo) započetog 2014. godine u kojem je ubijeno oko 2.100 Palestinaca, većinom civila.

Događaj je organizovala grupa pod nazivom Women Vage Peace, koja uključuje i žene koje su lično pogođene decenijama dugim nasiljem između Arapa i Jevreja u Palestini.

Nisu li upravo Milan Mladenović i Rambo Amdeusa pozivali na mir: ne stajući ni na čiju stranu osim na stranu Mira, a protiv bratoubilačkog ludila, pa i tadašnjeg mainstreama. 

U legendarnom i hrabrom obraćanju cijeloj Jugoslaviji, Rambo Amadeus, nije poslao poruku za mir dajući ovoj ili onoj strani podršku, već je političkim elitama spoznao mater. Jer oni koji ratuju, nisu na strani mira. Na žalost, mnogi na frontu su tu silom prilika i protiv svoje volje, ali oni koji podržavaju rat, ili biju ,,rat za mir“, oni sigurno nisu za mir. 

S tim u vezi, čudna je naivnost organizatora Sea Dance-a gdje se uopšte i pitaju što se pobjednik Evrovizije odlučio na ovakav korak, čija su posledica, kako kažu, bile desetine poruka mržnje i netolerancije koje su upućene ka festivalu. Pa neko ko ulaže novac u vojne dronove i donira bilo kojoj od zaraćenih strana, ponavljam, nije ambasador niti podržavalac mira, već ogorčeni pripadnik jedne od zaraćenih strana. 

No, mene lično, iznenađuje sasvim druga stvar: kako je moguće da neko ko ima učešća u ratnim sukobima ima ,,ulaznicu“ na bilo kakav svjetski festival? Donirati novac od nagrade u sredstvo koje donosi potencijalnu smrt čovjeka, pa makar on nosio i uniformu, već je upitno. Tako da se čini da bi prvi koji bi trebalo da budu ,,očišćeni“ sa scene su upravo ekipa iz benda Kalush Orchestra, prije svega zbog nepoznavanja i iščašenja slike univerzalnih vrijednosti kao što je Mir i indirektnog učešća u ratnom sukobu. 

Biti protiv rata je jedina poruka mira

S druge strane, dok su, kako je pisao BBC, momci iz Kalush Orchestra kupovali dronove ukrajinskoj vojsci, nije medijski zabilježeno da je Nina Kraviz imala bilo kakve veze sa ratom. Njen najveći grijeh jeste što nije glasno bila protiv rata. Ipak, nije ga ni novčano podržavala kao oni. 

Ostaje pitanje, ako se mladi Ukrajinci ne nadure i odustanu od festivala, kako će se posle svoje poruke fanovima, sresti na sceni, beksjtedžu sa Kraviz? Zašto ne bi prozborili po koju, izašli zajedno i poslali poruku tog famoznog mira? Sličnu sugestiju su poslali i sa Sea Dance-a: ,,Smatramo da su nastupi Kalush Orchestra i Nine Kraviz na Sea Dance festivalu šansa da se zajednički pošalje snažna poruka mira.“

Ali ne. Momci iz Ukrajine hoće čistu binu. Jer je danas veoma relativizovavan i normalizovan svaki mainstream ekstrem. Uveliko je normalizovan ukrajinski (defanzivni?) nacionalizam, i sasvim je legitimno biti nacionalista (u Ukrajini), osporavati Amnesti interantional, isključivati ruske pisce, filmadžije, mačke sa takmičenja… 

Ali to je danas normalno, pa tako, dok su Kalush Orchestra zbog rata dobili nagradu na Eurosongu, kasnije pretopljenu u vojni dron, Kraviz je bila diskvalifikovana sa najmanje tri festivala

Ako ne umiješ da pružiš ruku i stvarno pozoveš na mir, gradeći ga prvim rukovanjem sa ,,neprijateljem“ , onda je bolje da se isključiš sam. Rječnikom Kalush Orchestra – očistiti se sam. Jer proklet je mir za koji se takvi bore.