Danas je Mareza samo obris onoga što je bila, a veoma daleko od onoga šta je trebalo da bude – glavno gradsko izletište. Iako dio zaštićenog područja – Parka prirode Zeta – na terenu imamo vrlo očigledne aktivnosti devastiranja, ne samo ekosistema, već i životnog prostora lokalnog stanovništva.

Iako je Crna Gora institucionalno u dubokoj komi, u Podgorici se iščekuje konstituisanje nove lokalne vlasti, nakon jedva dočekane promjene od strane velikog broja građana koji se nadaju da će se najzad stati na kraj tridesetogodišnjem kabadahijskom upravljanju koje je trasirao DPS.

Površno, koruptivno i nepotističko rukovođenje gradom, dovelo je do toga da neplanska gradnja, ilegalna eksploatacija, divlje deponije, loša putna i električna infrastruktura budu glavne odlike prigradskih naselja, a ponašanje lokalaca, po uzoru na gradsku vlast – iako destruktivan – prihvatljiv manir. Tako, danas ni Mareza nije izuzetak u odnosu na pomenuto.

Iako je Mareza danas, ili makar to što je ostalo od nje, dio zaštićenog područja – Parka prirode Zeta – na terenu imamo vrlo očigledne aktivnosti devastiranja, ne samo ekosistema, već i životnog prostora lokalnog stanovništva. Trenutno je najzastupljenija eksploatacija kamena. Sporadično se realizuje poslednjih više od godinu dana uz i u samom naselju. Iako je pomenuta aktivnost najvjerovatnije priprema za još neplanski i ilegalno izgrađenih objekata, trenutno je osnovni cilj ilegalna prodaja kamena.

Tadašnje Ministarstvo (MORT) i vrhuške Glavnog grada i Danilovgrada obećali su mehanizme sprovođenja zaštite, iako se i tada vidjelo da nemaju viziju niti rješenje. Javno preduzeće koje je trebalo da zaposli čuvare ili rendžere koji bi trebalo da prate stanje na terenu i sprovedu adekvatne radnje, ili ne postoji ili ne funkcioniše.

Takođe, zakonski okvir zaštite i upravljanja područjem, vrlo je fleksibilan, da ne kažemo da ni malo ne diktira zaštitu s obzirom na vrlo diskutabilno označene zone zaštite.

Kratka istorija devastiranja Mareze

Danas je Mareza samo obris onoga što je bila, a veoma daleko od onoga šta je trebalo da bude – glavno gradsko izletište.

Starosjedioci – kako sebe vole da zovu i lokalci i vlasnici zemlje na Marezi – istu su shvatili kao svoj sampas: prvi arče i devastiraju javnu površinu (u ruralnijem prostoru nazvanu komunom), a drugi uglavnom neplanski parcelišu svoja naslijeđena dobra i olako ih prodaju ,,biznismenima“ koji poljoprivredno zemljište zatrpavaju šutom, grade hangare i uništavaju ljepotu i autentičnost Mareze.  

Hronologija devastiranja mareškog ekosistema i životnog prostora na Marezi je jednostavna za ,,nacrtati“. Pored tradicionalne, ilegalne sječe drveća za ogrijev, koja i danas traje, jedna od prvih etapa bila je izlovljavanje ribe strujom.  

Dvije rijeke, Matica i Trešnica, kanal Mareza i jezerce/močvara Zimovnik (na mjestu današnjeg ,,drugog kružnog toka“) polovinom devedesetih su izlovljavani električnim agregatima, uglavnom u režiji ,,starosjedioca“. Pastrmka, klijen (klen) i jegulja su bile dominantni ulovi. Zimovnik, koji je inače ostatak nekadašnjih velikih ribnjaka na Marezi, krajem devedesetih je isušen pumpom za vodu i mareški preduzetnici su pokupili svu ribu (uglavnom šaran) ostalu u blatu ove močvare.

Potom je na red došla zemlja. U nasipima na bivšim ribnjacima, tzv bentovima, bilo je stotine kubnih metara zemlje koje su eksploatisali posjednici vraćene, denacionalizovane zemlje. Zemlju su, davali ,,pod koncesiju“ lokalnim bageristima i kamiondžijama, ili bi ovi pomenuti na svoju ruku ,,skinuli“ nasipe.

Put daljoj devastaciji zeljišta i ekosistema započeto je početkom dvije hiljaditih, izgradnjom Imanja Knjaz, čiji je vlasnik do današnjih dana zasuo šutom i građevinskim otpadom ogroman komad zemljišta koje će umjesto staništa mnogih zaštićenih vrsta biti podloga ta turistički kompleks.

Svemu pomenutom društvo prave i sezonski požari izazvani ljudskim faktorom koji uništavaju lokalnu floru, pogotovo drveće karakteristično za ovaj prostor: hrast i jasen u Veljem brdu; vrba i topola u ravnici.

Kada više ništa nije ostalo, lokalno stanovništvo dopušta eksploataciju kamena preduzetnički nastrojenim rođacima i prijateljima. Mnoge tovare mareškog kamena možemo vidjeti u raznim ,,malim“ i ,,tender“ oglasima na internetu.

Na kraju, na mjesto uništenog ekosistema niču manje divlje deponije koje, očigledno, lokalnom stanovništvu i ne smetaju.

Promjena ipak dolazi odozgo?

Na žalost, pored sramotnog mentaliteta, socijalni aspekt mnogih učesnika u ovom procesu, možda ne opravdava, ali nudi povod za razumijevanje: ekološki neosviješćeni mještani, često sa egzistencijalnim problemima i niskim nivoom građanskog obrazovanja ne mogu biti nosioci unapređenja životnog prostora i zajedničkih uslova življenja, pogotovo ako su godinama imali podsticaj podgoričkih lokalnih vlasti da, od izbora do izbora, manipulišu lokalnim resursima.

Nadamo se da će promjena vlasti u Glavnom gradu, donijeti i promjenu paradigme življenja u prigradskim naseljima. Kroz obećano oživljavanje lokalnih, odnosno mjesnih zajednica, nadamo se da će oživjeti i nove vrijednosti poštovanja životne sredine i kreiranja ličnog stanovanja.