Na dan koji je na društvenim mrežama obilježila diskografija Džeja Ramadanovskog, u čast odlaska ovog velikana narodne muzike, pojavila se i kolumna Veselina Veljovića u čast ispraćaja i ne baš kakvog velikana, a ispraćaj je Veljović namjestio samom sebi. Kolumnom.

Javnost je veselo dočekala i još veselije i duhovitije ispratila kolumnu bivšeg direktora uprave policije. Generacije koje su odrastale uz dječje slogane ,,olovka piše srcem“ danas kao odrasli imaju priliku da pročitaju kako je to kad pendrek piše kolumne.

Kolumna ,,Upalite za mnom sveće” koju je Veselin Veljović napisao pod metafizičko-teološkim kodom: ,,Grešnici i vjernici“ odjeknula je političkim i estradnim nebom, a društvene mreže su obilovale komentarima

,,Možda smo izgubili lošeg direktora Uprave policije, ali smo zato dobili još goreg kolumnistu“, bio je komentar sociologa Bojana Baće koji se osvrnuo na ovaj spisateljski eksperiment dosadašnjeg glavnog čovjeka policije.  

Baća konstatuje da je direktor Uprave policije, u javnosti poznat po ne baš laskavim imenom, napisao vjerovatno najgori tekst ikad napisan.

,,U pauzama između batinanja građana i ličnog bogaćenja, dotični je uspio i da magistrira, pa doktorira, onda i da postane predavač na univerzitetu. Kako je uspio da zaradi prelaznu ocjenu na ijednom seminarskom radu, a kamoli da odbrani disertaciju, prosudite sami iz teksta u kome ne samo da pokazuje raskošno nepoznavanje materije, već nije u stanju ni da prati logički lanac od dvije karike“, napisao je Baća.

Društvenog aktivistu iz Bara Miloša Pečuricu interesuje kako je došlo do ovakvog zaokreta u Veljovićevim afinitetima i kako je došlo do transfera iz batinaša u kolumnistu.

,,Čovjek je 30 godina na poziciji pendreka, upravo zato sto tu ne treba da misli i priča, zanima me kako se izrodio ovaj transfer u kolumnistu“, napisao je Pečurica.

Izgleda da taj odgovor nudi istoričar Tomaš Damjanović. On je u svom satiričnom tonu ukazao na rastegljivost političke moći i sile.

,,Cijenim da je, ostavimo li šalu po strani, sasvim prirodno to što se višegodišnji batinaš, prepoznatljiv po držanju “prvo udri, pa pitaj ko ide”, oglasio kolumnom, nalazeći za shodno da drži predavanje o teologiji, filosofiji, istoriji i sociologiji.“

Kako Damjanović nastavlja, ,,prirodno je, takvo ponašanje, zato što u nedovoljno razvijenim društvima ne postoji nešto što bi se moglo nazvati naučnim autoritetom, a da je, u isto vrijeme, to nešto lišeno političke moći.“

,,Upravo je politička moć faktor koji generiše i društvenu relevantnost teze što zadire u polje intelekta. To, naime, samo znači da društvena relevantnost naučnika zavisi, prvenstveno, od njegove političke moći, a tek potom od snage samog djela“, zaključio je Damjanović.

Politikolog i doktorand na katedri za istoriju u Firenci, Vuk Uskoković osvrnuo se na fenomen ,,političke moći“ uobličen u služenju diktatoru i prokomentarisao pokušaj Veljovićeve kolumne kao proznu brigu jednog režimskog sluge.

,,Zabrinuo se čovjek koji se otvoreno hvali svojim slugenjarstvom diktatoru, sa kojim je mijenjao i ideologije i identitete ali nikad slugenjarstvo (po čemu je ostao da ga zauvijek pamte kao “prvi pendrek” i “prdnjavu ljudsku”), da se brine za ‘poniznost, pokornost i potčinjenost u stvaranju ,,novih ljudi“ i novih religijskih običaja’ u Crkvi.“

Ipak, i ovakva kolumna i efekti iste mogu po Uskokoviću biti značajna ,,istorijska“ građa.

,,Ako ništa drugo, valja ovaj tekst njegovim istomišljenicima da se zamisle s kim dijele moralne stavove i predodžbe o istoriji i religiji“, zaključio je Uskoković.

Od religijske do državne dogme

Osvrćući se na fenomen jednoumlja kojeg se Veljović navodno toliko gnuša, politikolog i istoričar Roberto Golović je na svom facebook profilu ,,iscrtao“ paralelu između današnjeg profila policajca i nekadašnjeg, srednjovjekovnog egzekutora vlastelinskih odluka.

,,Naravno, religijsko jednoumlje kočilo je napredak nauke i u smrt poslalo mnoge velike umove, dok su imali mehanizme prinude na svojoj strani. A ko je izvršavao tu prinudu, ko je svezao nesretnog Đordana i prinio baklju lomači? Pa neki italijanski Veselin Veljović.“

Golović na kraju postavlja pitanje ,,nije li sve ovo što je režim kojem je Veljović tako slijepo služio neka vrsta religije?“

,,Vjerovanje u vječnost države, vjerovanje u spasenje integracija, izmišljanje sopstvenog jezika i istorije spram kojih Biblija djeluje kao naučni rad, proroci bez kojih se ne može, demoni iz Rusije koji hoće da sruše naš raj na zemlji dRžAvNiM UdArOm u koji oni iskreno vjeruju iako je krunski dokaz svjedočanstvo čovjeka koji ima potvrdu od psihijatra da je lud?“

Kolumna umjesto izvještaja o radu?

Aforističar, Dragan Pavličić dao je komentar povodom Veljovićeve kolumne da bi bilo bolje da je, sada već, bivši direktor policije napisao detaljan izvještaj o svom radu.

,,Umjesto o pendreku, on o “krstaškom ratu”? Sad već bivši (povratnik) direktor policije, poslednjeg radnog dana, umjesto da podnese izvještaj o radu i zloupotrebi policije za privatne i partijske svrhe, on daje “javni čas” o istoriji, državi i (ne)vjeri?! Kakav je istoričar i vjernik, takav je i policajac bio?“

Pavličić podsjeća šta je zaista trebalo da uradi Veljović i javno pita:

,,Gdje su rezultati rada? Koliko je neriješenih ubistava i ostalih najtežih krivičnih djela? Koliko je policajaca na platnom spisku “mafije”? Da li će mu se (Veljoviću)  dostavljati izveštaji o radu službe i posle odlaska, shodno “aklamaciji”, i lojalnosti policajaca (agnostika i ateista)?“

Pavlićić podsjeća da stariji dio javnosti pamti  gdje je Veljović bio i ,,koju ste tada državu i crkvu branili, kada sam ja odbio, i mali broj građana, da idemo na ratište?! Bolje je da si o tome pisao, mada nije sad to profitabilno“, zaključio je Pavličić.

Crna Gora kao teološki indikator postojanja zagrobnog života?

Red je na kraju osvrnuti se i na sadžaj ove ,,spektkularne” kolumne tek smijenjenog direktora Uprave policije. Pitanje je da li nam ovaj egzibicionisistički tekst koji ne može da pomiri nauku i religiju, poručuje da je ekskluzivno crnogorski bog ukinio besmrtnost?

Dok Veljović u svojoj kolumni luta kroz teološke zavrzlame negirajući zagrobni život, koji potom uvažava, te opet negira, Boško Vukićević, politički analitičar i predsjednik Pokreta „Sloboda narodu“ konstatuje da  odlazeći direktor policije u prvom dijelu teksta, na jedan prilično banalan način, plasira osnove svoje ateističke misli.

,,Ovo prilično trivijalno iznošenje osnova ateizma Veljović nakon svega nekoliko redaka, a u skladu sa svojim zbrkanim tokom svijesti, u potpunosti obesmišljava tezom da je zagrobni život zapravo postojao, ali da je ukinut “zbog svega lošeg što su zavojevači uradili Crnoj Gori i Crnogorcima.“

Vukićević izvlači dio Veljovićevog pisanija na uvid gdje se jasno vidi da ovaj ,,kolumnista” konstatuje da je ,,Božija kazna da su mnogi okončali ovozemaljski život, jer onozemaljskog i nema zbog svega lošeg što su uradili Crnoj Gori i Crnogorcima…”

Dakle, prema Vukićevićevim riječima, ,,Veljović najednom odbacuje ruho ateiste-naučnika koji negira mogućnost postojanja zagrobnog života te oblači uniformu Miraševog prvosveštenika uz tvrdnju da je zagrobni život zapravo ukinut “zbog nepravdi prema Crnogorcima”.

,,To je ona teza o “crnogorskom Bogu” koju nam plasiraju mediji bivšeg režima u aktuelnom periodu. U suštini, osnova Veljovićeve nove filosofske misli je sljedeća: Bog je  ukinuo zagrobni život i besmrtnost duše nakon Podgoričke skupštine“, zaključio je Vukićević.