Juče je, povodom pada 43. Vlade i konstituisanja nove, u medijima objavljena vijest da bi nestranačka ličnost mogla da bude mandatar za sastav tehničke vlade. Nestranačka ličnost u crnogorskoj politici nije novost, ali eksplicitan prijedlog iste od međunarodnih partnera jeste, kao i mogućnost da mjesto na čelu Vlade zauzme osoba iz NVO sektora.

Ova vijest u javnosti je otvorila više pitanja, a pažnju privlače dosadašnje iskustvo sa NVO perjanicama u politici, problemi partokratije i pokazatelj da ista ne funkcioniše; ali i nepostojanje političke suverenosti u crnogorskom društvu i hronični problem u traženju personalnih, a ne institucionalnih rješenja.

Sagovornici za Kombinat su Andrija Đukanović, sociolog i Nikola Grdinić, građanski aktivista koji zadržavaju kritičan stav prema ovom rješenju.

Prema riječima Grdinića, nije prvi put da se po istom šablonu predlaže (ili nameće) izlaz iz jednog perioda naše konstantne političke krize. On navodi i primjere Miodraga Lekića i Mladena Bojanića kao kandidata ,,ujedinjene opozicije” na predsjedničkim izborima 2013. i 2018. godine.

,,Možda se od tada dosta stvari promijenilo, ali problem sujete partijskih prvaka i davanje prednosti ostvarivanju partijskih ispred državnih interesa – nije. Zbog toga mislim da je ovakvo rješenje od starta osuđeno na propast“, kazao je Grdinić.

Na istom je fonu i Đukanović, koji, osvrćući se na poslednje dvije Vlade, sugeriše da bi trebalo prestati sa eksperimentima.

,,Već smo imali dva neuspjela i propala koncepta. Najodrživije je rješenje da se Vlada formira na osnovu rezultata koje partije postignu na izborima“, riječi su ovog sociologa.

Za odgovornu politiku

Đukanović podsjeća na izostanak odgovornosti za neuspješan rad političke elite i iznevjerena očekivanja građana. U ovom kontekstu on ističe imperativ odgovornosti onih koji politički odlučuju, koji je izostao kada su u pitanju prethodne dvije Vlade.

,,Na izborima se nadmeću partije i one osvajaju glasove građana za programe koje nude. Stoga bi najpoštenije i najnormalnije  bilo da iz redova partija imamo i premijera i da on ponese odgovornost za program koji nudi, kazao je Đukanović i zapitao ako se stalno traže alternativna rješenja van partija čemu onda izbori.

Demokratija, partitokratija ili stabilokratija?

Traženje nestranačke ličnosti na kojem su poslednjih desetak godina nerijetko insistirale političke partije, nagovještavao je da je politički sistem u krizi, a političke partije gube legitimitet u javnosti. Međutim, prijedlog ove ličnosti od strane međunarodnog faktora poručuje da nekonsolidovana demokratija u Crnoj Gori, na plećima ima teret, ne samo partokratije, već i stabilokratije.

Grdinić napominje da se ovim potezom, odabira nestranačke ličnosti, ne rješava problem partitokratije, niti da naši međunarodni partneri imaju problem sa tim koliko sa pronalaženjem ,,pouzdanog partnera“.

,,Međunarodna zajednica (a opet samo gledamo prema zapadu) pored ostalih ima i interes postojanja stabilne vlasti u Crnoj Gori (ovo je i razlog što su mnogo puta Đukanovića prihvatali za partnera pored svih kriminalnih aktivnosti tokom njegove vladavine). Otuda nije čudno postojanje ,,njihovog favorita”, jer u tome vide brzo rješenje problema, tj neotvaranje novog“, rezimirao je Grdinić.

Upitna suverenost u vođenju politike

Sociolog Đukanović napominje da je važno i pitanje je da li smo mi zaista suverena i nezavisna zemlja ako nam izbor Premijera i Vlade mora biti “odobren” od strane međunarodnih adresa.

,,Ne možemo isključivati političke partije koje su pritom dobile značajnu podršku građana iz svake kombinacije za formiranje Vlade odnosno ne dozvoliti im da budu njen dio“, kazao je on.

,,S druge strane neki drugi subjekti se zele ostaviti u igri jer bezuslovno slijede politiku međunarodnih centara moći. Ovo je direktno miješanje u unutrašnje stvari jedne države i šteti njenom demokratskom razvoju. Razumijem da je teško sastaviti Vladu od prilično udaljenih političkih subjekata među kojima postoji ogromno nepovjerenje, ali najbolje je da se ona konstituise na osnovu rezultata izbora“; poručuje Đukanović.

Kredibilan ili poslušan partner?

Grdinić smatra da preporuka jedne ,,ličnosti“ za tako bitan položaj više osvjetljava modus operandi zapadnih partnera.

,,Zapadne diplomate ne kriju da žele komunikaciju i zasnivanje odnosa samo sa jednim kontaktom iz sredine kakva je naša“, kazao je Grdinić, izrazivši sumnju da ovakvi potezi zaista mogu popraviti krizu u političkom sistemu.

,,U širem kontekstu, ovakav tretman je razbijanje mita o nekom naprednijem razvoju demokratije kod nas, dok je interes zapada oslanjanje na jednog “lokalnog namjesnika”. Tako dolazimo do znaka jednakosti između termina “kredibilnog” i “poslušnog” partnera zapada. Da jedna ličnost “povuče” oporavak ovako lošeg stanja – prosto nije normalno“, zaključio je Grdinić.

I funkcija NVO sektora u krizi?

Naši sagovornici se slažu da, ako se ustali trend prelaska iz NVO sektora u politiku, ideja i funkcija ovog sektora može u jednom trenutku da se dovede u pitanje. Đukanović smatra da bi NVO sektor trebalo da bude i ostane korektor rada Vlade i njenih politika.

,,Nije sporno da se iz civilnog sektora prelazi u javni, ali da to bude rezervoar kadrova za vladu nije dobro. Potreban nam je jak civilni sektor kao čuvar i monitor sprovođenje javnih politika. Pokazalo se mnogo puta da je jak civilni sektor jaka brana javnog interesa“ konstatovao je Đukanović i napomenuo da ,,nije dobro da ostajemo bez vodećih nvo aktivista i tako gubimo oštricu kritike prema vlastima“.

Grdinić smatra da je najblaže rečeno sporno prihvatanje prelaska iz NVO u politički sektor ili državnu instituciju, posebno u kontekstu načina uticaja na društvene promjene.

,,Neko ko nam se godinama predstavljao da želi da bude “korektivni faktor vlasti”, sada ipak pokazuje da želi da bude sama vlast. S druge strane, NVO sektor u Crnoj Gori se godinama pokazivao kao bolji partner u razumijevanju i praktikovanju takozvanih zapadnih vrijednosti u odnosu na strukture vlasti, pa je iz ugla međunarodne zajednice to rješenje ne samo prihvatljivo, već izgleda i poželjno.

Ipak, Đukanović napominje da ni svi aktivisti nijesu jednako posvećeni javnom interesu i da u mnogim slučajevima NVO služe za kućna bogaćenja.

,,Stoga po meni civilni sektor ne mora nužno da znači da su njegovi predstavnici pravi izbor i alternativa partitokratska iz političkih partija“, jasan je Đukanović.

Kult ličnosti (opet) kao neuspješan model?

Situacija u kojoj se ponovo predlaže pojedinac kao nosilac rješenja opravdava sumnju i pitanje da li ćemo kao društvo i dalje imati problem sa uspostavljanjem sistema vrijednosti i jakih institucija s jedne strane, a viškom kulta ličnosti, s druge, te je logično pitati da li pojedinac zaista može da popravi sistem koji trideset godina nazaduje.

,,Dugo smo imali kult ličnosti, ustvari čini se da je sistem kod nas barem u zadnjih 100 godina počivao na ličnostima, a ne na institucijama“, kaže Đukanović i ukazuje na negativan trend vlasti u jednoj osobi.

,,Imali smo kralja pa onda komunističkog lidera a nakon svega i mafiokratskog autokratu. To nas je koštalo toga da nikada nijesmo imali razvijene institucije i da je uticaj ličnosti odnosio prevagu uglavnom u lošem smjeru po društvo“, komentariše Đukanović.

On smatra da jedino istinski finkcionalno rješenje za dobar sistem su razvijene i nezavisne institucije kojima neće biti bitno ko je ko u nacionalnom, vjerskom i političkom smislu.

,,Institucije kojima će Ustav i zakoni zaista biti osnovna vodilja u djelovanju. Bez toga ostajemo u kandžama kulta licnosti ili partitokratije a vidjeli smo šta to donosi našem društvu“, zaključio je Đukanović.