Nije u javnosti popularna, a još manje je atraktivna tema tamo neke Mareze, mjesta udaljenog čak punih sedam kilometara od grada (znate li što je to za Podgoričane!?). Dok institucije i resorno minisatrstvo i dalje glumataju ekološku državu i mašu topuzima osvete na političke oponente; dok se šaka jada aktivista bori koliko može za to što smatra bitnim, mediji i javno mnjenje detektuju samo dio problema, a mnogi od njih prolaze ispod radara.

Jedan od tako značajnih je Mareza: gradsko izvorište, zelena prigradska oaza, migratorna zona za ptice, dio zaštićenog područja Parka prirode Zeta na čijoj teritoriji imamo i spomenik prirode Pećinu magaru i istorijsko nasljeđe – Tvrđavu na Veljem brdu.

Ipak, ako bi ko pomislio kako bogate izletničke, turističke, zdravstvene potencijale ima Mareza, prevario bi se, jer isti nestaju iz dana u dan.

I ovog proljeća Mareza je pod invazijom bagera koji krljaju i uništavaju djelove ekosistema; šlepera koji isporučuju šut ,,obogaćen“ neorganskim otpadom pod kojim nestaju nekadašnji pašnjaci bogati biljnim vrstama; nestaju staništa ptica, reptila i sitne divljači. Takođe, ovaj dragulj podgoričke periferije sve više krase i divlje deponije.

Na Marezi, na žalost, nema stanovništva koje bi reagovalo što im neko na pedeset ili sto metara od kuće odlaže otpad, eksploatiše kamen sa državnog zemljišta ili gradi hangar. Vajni starosjedioci od tolike ljubavi prema đedovini gledaju samo kako da prodaju ,,livadu“, a noviji su tu samo da prežive, vjerovatno ne upoznavši ni jedan mareški kutak.

Međutim, Mareza, iako pogođena ljudskim virusom, imala bi šta da ponudi i Podgorici i Crnoj Gori, ali i svijetu u obliku turističke ponude.

Prije svega, Mareza je izvorište pitke vode. Sa Mareze se pola grada napaja vodom. Odlaganje otpada, neregulisane septičke jame, hangari i razne radionice sa upitnom metodom skladištenja štetnih materija doprinose da kvalitet vode opada iz godine u godinu.

Sa aspekta klimatskih promjena, Mareza kao jedna od mikroklimatskih oaza u vrelim ljetnjim danima, na samoj ivici grada, jedan je nasušnih ,,hladnjaka“ grada. Svaki metar kvadratni zelene površine, ili metar kubni svježijeh i čistijeg vazduha koji se izgubi pod hangarima i ekspanzijom seljačke i ilegalne ekonomske logike, doći će na naplatu. Moraćemo od krša i drače da pravimo ono bogatsvo koje sada uporno uništavamo.

Mareza je i migratorna zona za ptice. Na taj način, makar za životinjski svijet, ima internacionalni karakter i mnogim ptičjim vrstama, ali i našem ekosistemu je značajna za opstanak. Usjek između dva brda – Veljeg brda i Zelenike – poslednji je koridor kroz koji dio ptičjih migracija prolazi da bi odmorile ili ostale na Skadarskom Jezeru.

Sve navedeno ukazuje na značaj ekosistema Mareze koja je (bila) prepoznata kao potencijalno Natura 2000 područje, odnosno dio ekološke mreže zaštićenih područja EU. Međutim, Mareza postaje samo još jedno područje lako za raskrčiti za neekološku, neodrživu o mahom ilegalnu gradnju.

Zainteresovani građanin može pronaći na sajtu Agencije za upravljanje zaštićenim područjima da se na teritoriji Glavnog grada nalaze četiri vrijedna područja, koja su pod zaštitom: Park prirode ,,Komovi’’, Spomenik prirode brdo ,,Gorica’’, Spomenik prirode pećina ‘’Magara’’ koja se nalazi na granici između naselja Tološi i Mareze i Park prirode ,,Dolina rijeke Zete’’, kojem Mareza pripada kao neka neprioritetna zona, što je neopravdano i nepravedno čini ranjivom.

Nadamo se da će ova ,,ničija zemlja“ između spomenika prirode pećine Magare i sliva rijeke Matice i reona Lužnice (koja je značajnija zona u dokumentima zaštite) najzad postati tačka interesovanja novih vlasti Glavnog grada i da će – uz pomoć nevladinog sektora i ekološki osviješćenih graćana – biti integrisana u zaštitu i zaštićena.