Mračna strana zelene tranzicije

Vrtoglavi uspon potražnje resursa za energetsku tranziciju u najjačim svjetskim državama povećava pritisak na siromašne zemlje u kojima su sirovine. To ugrožava životnu sredinu i prijeti da ih vrati u kolonijalističko doba. U kontekstu rata u Ukrajini, ova opasna situacija se približava brže nego li smo spremni da prihvatimo. Bilo da je u pitanju Afrika, Latinska Amerika, Balkan, Bliski istok scenario je uglavnom pesimističan

Upozorenja o sprječavanju klimatske katastrofe uključena u drugi i treći segment najnovije revizije nauke o klimi Međuvladinog panela Ujedinjenih nacija za klimatske promjene (IPCC), koja su objavljena 28. februara i 4. aprila 2022., potpuno su zanemarena usljed rata u Ukrajini i rastućih troškova energije.

U SAD, Bajdenova administracija je prihvatila republikanski slogan „drill, baby, drill“, Evropa je proglasila gas zelenom energijom, a spremna je i da ,,rehabilituje“ proizvodnju nuklearne energije. Na drugoj strani svijeta, Kina planira da poveća kapacitete proizvodnje uglja, a Rusija koja kontroliše slavinu energenata za Evropu, igra na kartu svog energetskog monopola.

Noam Čomski, američki lingvista i filozof, zagovornik svjetskog mira se na jednom od svojih obraćanja javnosti, pozabavio pitanjem energije i energetskih resursa  pri čemu je izrekao prilično pesimistične predikcije po pitanju sudbine civilizacije, a čemu je uzrok i okidač upravo sukob u Ukrajini.

On je ocijenio da se planeta nalazi u jedinstvenom trenutku ljudske istorije i da mjere koje sad moramo da preduzmemo definisati naš put u budućnost, za koju Čomski sve više sumnja da će biti svijetla.

Glavna kriza se trenutno odigrava u Vašingtonu, centru najmoćnije sile na svijetu, gdje je u toku kampanja usmjerena na svjetski energetski sistem.

,,Riječ je o kompleksnom sistemu u koji su uključeni proizvođači fosilnih goriva, banke i ostale finansijske institucije, pravne institucije i drugi djelovi establišmenta”, objasnio je Čomski, a zatim priču proširio prebacivši je na globalni nivo.

Po njegovim riječima ,,rat u Ukrajini i strah od nestašice energenata, koji je putem kontrolisanih medija proširen svijetom, poslužiće kao izgovor da se nastavi sa zagađivanjem planete, što će samo ubrzati neminovni kraj čovečanstva kakvog smo do sada poznavali“, tvrdi Čomski i napominje da će to omogućiti nastavak sipanja otrova u atmosferu uz blagoslov najvećih svjetskih sila koje su trebalo da to onemoguće.

Energetski rat odgovara super silama

Energetski rat svima odgovara, a koplja će se slomiti preko država na globalnoj periferiji i ekonomski zavisnih zemalja. Da stvar bude jasnija, dolar i rublja rastu na tržištu. U najvećem gubitku, i politički i ekonomski je Evropa.

Kao rezultat rastućih troškova energije i zabrinutosti za energetsku sigurnost, napori za dekarbonizaciju su pali veoma nisko na listi globalnih i nacionalnih prioriteta.

Dok je Evropa ispod stola odlučila da gas postaje zeleno gorivo, a da je problem skladištenja radioaktivnog otpada iz nuklearnih elektrana minoran, Vladimir Putin ,,igra“ sa željom da rat traje unedogled.

Kako kaže za RSU, Zahari Peikin, istraživač u Centru za evropsku politiku (CEPS) u Briselu, kako se bude približavala zima, sve više će se u Evropi govoriti o pogoršanju ekonomske, prije svega energetske krize.

,,Prilično sam siguran da Putin igra na kartu da dio javnosti na Zapadu bude zasićen ratom u Ukrajini, tražeći pomoć od svojih vlada”, smatra Peikin.

Ovakva situacija se već može vidjeti ,,zamorom“ javnosti u vezi sa temema o ukrajinskom ratu i sve indikativnijim p(r)opuštanjem EU da pruži podršku Ukrajini i što je još bitnije da se konkretnije angažuje za mir u Evropi.

Pohod na resurse globalnog juga

Pored činjenice da je rat u Ukrajini izazivao nezamislivu ljudsku nesreću i patnju, isti ima i globalne političke, ekonomske i svake druge posledice, a nekih ćemo biti svjesni tek za nekoliko godina.

Međutim, stvar koja se stidljivo provlači kroz medije je pesimistična vijest za borbu protiv globalnog zagrijavanje, ali i za globalnu ekonomsku i političku periferiju.

Sistematsko izvlačenje sirovina iz Afrike, Latinske Amerike, Azije i sa Bliskog istoka je već učinilo razvijeni dio svijeta nevjerovatno bogatim; izazvalo uništavanje životne sredine, kršenje ljudskih prava i ostavilo globalni jug na marginama globalne privrede, piše Cobus van Staden direktor uprave China Global South Projecta.

On naglašava da Evropska unija namerava da najkasnije 2035. zabrani nove automobile i laka komercijalna vozila na benzin i dizel, što će biti još jedan krupan korak u transformaciji auto-industrije. Potražnja za baterijama za električna vozila i skladištenje energije iz postrojenja na obnovljive izvore već vrtoglavo raste.

Van Staden ističe da trenutno nema načina da se proizvede dovoljno litijuma, nikla, kobalta, mangana, paladijuma i drugih materijala neophodnih za baterije kao i da su to neke od najprljavijih tehnologija na svetu.

On je u kolumni za Foreign Policy upozorio da zelena tranzicija ima jednu prljavu tajnu – nezajažljivu glad za resursima iz siromašnijih zemalja.