Nevladina Vlada

Piše: Mad Ted

I dok je mrčeni Veso Vukotić zamišljao državu kao mini preduzeće, nešto kao trafiku koju vode kao menadžeri, iz bijelog svijeta je stiglo mnogo bolje rješenje – država kao nevladina organizacija, imala bi svog/svoju CEO, građane kao volontere…  I u metafizičkom smislu, ovaj model je nepravaziđen. Jezikom Svetozara Marovića (ono, ko je prvi, nije drugi, ko je drugi, jeste prvi, lijevo desno…) ova Vlada bi bila nevladina, ali bi ipak bila vladina, s tim što, iako bi izgledala da nije svoja, ona bi bila svoja, samo nevladina, ali vladina.

Eto, danas rješenja za političku krizu iznenada, ali ne i niotkuda. Sa poštanskog pretinca ,,neimenovana adresa“ stiže nam genijalni predlog za rješenje svih naših problema: Vlada, ali ne politička; ne ni manjinska, niti ekspertska. Jednostavno, (kako li nam to nije prije palo na pamet?), nevladina Vlada – NVO Vlada.

Ilustracija: Sreten Sošić

I zaista, ovakvo rješenje od strane naših staratelja iz međunarodne zajednice, može imati više pozitivnih aspekata, ne samo po rješavanje aktuelne krize, već i dugoročno. Jedan od glavnih pokazatelja održivosti ovakve Vlade jeste da ima potencijal da funcioniše kao perpetuum mobile – Vlada koja može funkcionisati neograničeno, bez izbora, političkih rasprava, politike. (Nemojmo politizovati Vladu!)

Za početak, izbori nisu potrebni jer premijer(ka) Vlade je u isto vrijeme i izvršna direktor(ica) NeVlade, pa je država odmah na ekonomskom dobitku ograničavanjem rasipništva kakvo se demonstrira pri raspisivanju izbora i organizaciji izbornog procesa. Logično je pitanje zašto imati izbore na kojima preference građana ionako niko ne poštuje. U ovom slučaju, premijer(ka)/izvršni direktor(ica) mogu sa upravnim odborom donositi odluke, smjenjivati se, ponovo uspostavljati mjesto koordinatora itd. 

Kada su politika i sprovođenje agende u pitanju, nameće se da CEO države, može igrati i ulogu šefa diplomatije, ali i zamijeniti veliki broj ambasadora koji takođe predstavljaju veliki trošak za zemlju. 

U pravcu daljih smanjenja troškova, Vlada registrovana kao NVO u ministarstvu, može, paralelno sa svojim ingerencijama funkcionisati i kao civilna organizacija, što znači da se državni budžet može dopunjavati i preko grantovske linije. Pisati projekte za veće i manje grantove, pojačalo bi ekonomiju države, a isto tako, NVO Vlada bi mogla kod države da se prijavljuje sa projektima, pa bi se sredstva samo obrtala unutar budžeta. 

Ovakva Vlada je stabilna. Nema straha od diskontinuiteta, apsolutna je podrška donatora, a takva Vlada može samu sebe kritikovati u slučaju slabijih rezultata, sazivati konferencije sa samom sobom, unapređivati zakonski okvir za NVO sektor itd. 

I u političkom smislu, ova NVO Vlada biće oslobođena okova politike i partokratije. Depolitizovaćemo politiku, u političke odluke nećemo miješati politiku, a vođenje države neće biti politički inspirisano, već samo projektno orijentisano. 

Ne manje važno, u metafizičkom smislu, ovaj model je nepraviziđen. Jezikom Svetozara Marovića (ono, ko je prvi, nije drugi, ko je drugi, jeste prvi, lijevo desno…) ova Vlada bi bila nevladina, ali bi ipak bila vladina, s tim što, iako bi izgledala da nije svoja, ona bi bila svoja, samo nevladina, ali vladina. U svakom slučaju, nikad svoji, uvijek nečiji. 

Za kraj, kao ekspert iz NVO sektora, a sa ciljem da se NVO Vlada bolje ,,primi”, imam jednu poruku za NVO Vladu – Portal Kombinat je vlasništvo NVO Kombinat Medija, tako da očekujem da nam predate na upravljanje Ministarstvo propagande.