,,Momci, vi prvi put posle 30 godina pravite demokratsku vladu u Crnoj Gori – ako ne vidite koliko je to bitno, šta ćete tamo? A ako vidite, onda sigurno vidite i to da sjedite na leđima žena koje ste odatle izgurali uz izgovor da će biti jako neprijatno…“

Urbanistkinja, istraživačica i društvena aktivistkinja Sonja Dragović je juče, povodom smrti Rut Bader Ginsburg, velike sutkinje američkog Vrhovnog suda, podijelila tekst pod naslovom ,,Ruth Bader Ginsburg, the Great Equalizer“ (New Yorker), koristeći priliku da se osvrne na aktuelni crnogorski kontekst kada su u pitanju društvene reforme i prava i uloga žena u formiranju buduće vlade i konstituisanju novih struktura koje će donositi odluke.

Dragović se osvrnula na jedno licemjerstvo, iliti zamku sadašnjeg trenutka i koristeći dio teksta dala povod da se razmisli o uključenosti žena u donošenje odluka i upravljanje životom novog društva u Crnoj Gori. U dijelu teksta autorke Jill Lepore, koji govori o Rut Ginsburg, kao advokatici i sutkinji koja je  preokrenula cjelokupnu  američku političku misao, stoji i sledeće:

„1873., presuđujući u slučaju u kojem je Mira Bradvell tužila državu Illinois zbog uskraćivanja prava na bavljenje advokaturom, jedan sudija Vrhovnog suda objasnio je svoju  logiku na ovaj način:

„Prirodna i ispravna stidlljivost  i delikatnost koja pripada ženskom polu očigledno je neodgovarajuća za mnoga zanimanja građanskog života“.

To je, kako je Ginsburg voljela da kaže, bio kavez, koji je lažno predstavljan kao pijedestal“.

Dragović misli da bi  ova sintagma mogla danas da posluži i nama, kako bi uočili i izbjegli zamke  ove vrste.

Kako je Dragović napisala, citat je izdvojila jer se ovih dana u političkom životu u Crnoj Gori pojavio poslovični  kavez o kom je ova poznata sutkinja  govorila.

,,Kavez koji se predstavlja kao prijesto. Čujem kako nema veze što nema žena u pregovaračkim timovima za sastav nove vlade, kako su to svakako vrlo neprijatni sastanci, kako je lakše svima koji nijesu tamo“, napisala je Dragović, konstatujući da  iako je neizgovoreno, ,,podrazumijeva se, da bi trebalo čak i da cijenimo ,,viteštvo“ koje čuva žene od te neprijatnosti razgovora sa političkim neistomišljenicima, od te prljave neophodnosti strateškog razmišljanja i političke trgovine“.

Dragović nedvosmisleno tvrdi da su takvi izgovori glupost.

,,Svi koji učestvuju u tim pregovorima znaju koliko su oni važni, koliko je sam čin sjedjenja za tim stolom važan. Momci, vi prvi put posle 30 godina pravite demokratsku vladu u Crnoj Gori – ako ne vidite koliko je to bitno, šta ćete tamo?“

Takođe, Dragović je podsjetila muški politički korpus da moraju biti svjesni da se, iako navodno čuvaju žene od neprijatnosti, ono što danas pokušavaju da rade ipak temelji  na trudu žena, čijem radu možemo zahvaliti za niz velikih iskoraka u našem dosadašnjem  političkom i društvenom procesu . Dakle, ako mnogi  vide istorijski značaj stvaranja nove vlade, prvi put demokratski izabrane, onda moraju vidjeti i ono očigledno:

,,Sigurno vidite i to da sjedite na leđima žena koje ste odatle izgurali uz izgovor da će biti jako neprijatno, pa je bolje da one ne budu tu, da prizor i razgovor ne naškode njihovim ,,urođenim delikatnim osjećanjima”. Ili  ste licemjerni, ili   se i daljedržite uvjerenja za koja smo davno  dokazale da su pogrešna – ja i sve moje drugarice, učiteljice i pretkinje, na svim kontinentima i jezicima. Vidimo šta radite. No pasaran!“, poručila je Dragović.

Redakcijski post scriptum

Inspirisani poslednjim dešavanjima na političkoj sceni i činjenicom da u zvaničnoj politici i dalje nema sluha za činjenicu da su žene sasvim ravnopravan dio društva, u ime redakcije ćemo samo navesti nekoliko imena crnogorskog društvenog i političkog života koja nam mogu poslužiti za podsjetnik koliko su žene uradile za emancipaciju, napredak našeg društva.

Pokojna prof. Jelisava Kalezić koja nas je napustila ove godine, a koja je onima koji su željeli da uče ostavila viziju zdravog i održivijeg društva koje crpi svoju snagu i stvaralaštvo iz ekoloških i duhovnih principa.
Za njom, danas u jednoj koloni kredibiliteta, kompetentnosti i hrabrosti stoje sve naše učiteljice, nastavnice, profesorice, te perjanice društvene korekcije, emancipacije, aktivizma i borbe : Vanja Ćalović, Maja Raičević, Tea Gorjanc Prelević, Milena Popović Samardžić, Biljana Gligorić, Paula Petričević, Nataša Nelević, Daliborka Uljarević, Milka Tadić Mijović, Mirjana Kuljak…itd.