Odustati od ,,škole” javnog gadluka

Kad prijetiš, ti si siledžija. Kad omalovažavaš čitave kategorije ljudi, ti si krvomutnik. Kad pozivaš na progone, ti si fašista. Kad nacionalno targetiraš, ti si nacionalista… Ko god misli da može u ime Hrista ili države i nacije ili u ime slobode i ravnopravnosti i ljudskih prava da radi ovo što neki nesretnici rade u ime Mila i Mike, neka se dobro razmisli.

U avgustu je bivši premijer prijetio nama građanima ,,pogrešnog civilizacijskog predznaka” da ćemo poslije izbora polako preko granica ako nam se ne sviđa što je on i njegova partija namislila sa našom zemljom. Ajde more!

I predsjednik nas je upozorovao da mu se ne zalijećemo i da se priviknemo na njegovu privatnu državu i državnu crkvu proglašenu sa partijske govornice i na vazda novog starog njega. Bitange jedne!

I onda su u septembru orgijali po društvenih mreža i medija sijući mržnju i lažne vijesti likovi koji su prizivali da u Pljevlja i svugdje po Crnoj Gori padne neka krv koja bi dala izgovor gornjoj dvojici da nekako preokrenu izgubljene izbore. Antifašisti i čuvari međuetničkog sklada, koji ne traže više za sebe no besplatnu avionsku kartu i netto sedamsto eura penzije.

Poruka je uvijek bila ista. Da mi sa tim ,,pogrešnim civilizacijskim predznakom” nismo dovoljno ljudi i dovoljno građani da se pitamo nešto u svojoj zemlji. Da nismo dovoljno ljudi i građani da imamo svoja vjerska prava. I da nismo dovoljno ljudi i građani da se pobunimo protiv diskriminacije: da smo uvijek mi fašisti (urođeni i nepopravljivi) čak i kad ukazujemo na tuđi očigledni fašizam. Da smo toliko građani drugog reda da fašizam kontra nas nije fašizam.

I iz te je škole, iz miljea tih čistokrvnih graždana sa najstarijom državnošću na Balkanu i najdužom butnom košću u Evropi, izašao, usred skandala sa silovanjem djevojčica u Beogradu, pornografski ženomrzački gadluk uperen na ministarku  Vesnu Bratić.

Gadluk toliko velik da se pretvorio u naravoučenije.

Taj gadluk, kao i gorerečeni gadluci, neka nas sve podsjete da nema ideološkog ili moralnog stava koji može da odmijeni djela i riječi.

Kad prijetiš, ti si siledžija. Kad omalovažavaš čitave kategorije ljudi, ti si krvomutnik. Kad pozivaš na progone, ti si fašista. Kad nacionalno targetiraš, ti si nacionalista. Kad si spreman radi šefa, partije, nacije da pristaneš na svaki gadluk pa i pornografske ženomrzačke gadluke—a ovo nije prvi iz te škole—ti si već pristao na sve. Ista je to škola kao ona u Beogradu. Skoro je i ime isto, milo i meko, kutno.

Ali poenta je da takve škole i kuće prestanu da postoje. Da nema šefa radi koga će ljudi ovoliko da propadaju. Da se na ovakvu sramotu ne odgovara istom mjerom. Ko god misli da može u ime Hrista ili države i nacije ili u ime slobode i ravnopravnosti i ljudskih prava da radi ovo što neki nesretnici rade u ime Mila i Mike, neka se dobro razmisli. I pokaje za oboje.

Za krvomutnju je potrebno dvoje. I neko mora da odustane od toga. Govor moralne panike, mržnje i osuđivanja samo ide na ruku onima koji hoće da stvore zlu krv među sugrađanima i braćom i sestrama. Za ono gdje se u objavama takvih krvomutnika krši zakon, za to postoje odgovarajuće zakonske procedure. Za sve ostalo, kakav primjer imamo—i od koga!—što sami da nikad ne radimo.