Predsjednik Demokratske partije socijaliste i kandidat za predsjednika Crne Gore, Milo Đukanović, kazao na jučerašnjoj tribini u Bijelom Polju da je imperativ pobijediti na predsjedničkim izborima i sa te pozicije ući na parlamentarne izbore čime bi Crna Gora dobila, citiramo, ,,dobrog domaćina“.

Ova izjava se može posmatrati kao esencija predizborne kampanje Đukanovića, imajući u vidu da je ista upakovana u slogan ,,Evropski državnik, naš predsjednik“.

Lijepo je čuti, iako naivno ponadati se, da je u, od građana, otuđenoj Demokratskoj partiji socijalista, najzad došla nova misaona struja u kojoj se vođenje zemlje vidi kao odgovorni domaćinski i državnički poduhvat, a ne kao privatizovanje države, personalizovanje i uzurpacija institucija; pljačkanje i čerupanje resursa i javnih dobara, organizovanje korupcije i kriminala na svim društvenim, političkim i institucionalnim nivoima; urušavanje svih vrijednosti, krvomućenje među građanima…

,,Državnik“ koji izbjegava plaćanje poreza svojoj zemlji

Danas ironično odzvanjaju slogan i retorika predsjedničke kampanje Mila Đukanovića, po treći put kandidata za predsjednika Crne Gore, pogotovo ako se sjetimo intervjua koji je dao za Radio slobodna Evropa, između ostalog, vezanog za njegove ofšor kompanije.

Na pitanje novinara ,,da li jedan predsjednik države Crne Gore koji je poreski obveznik u toj državi treba da investira u državi koja je poreski raj?“, Đukanović je odgovorio potvrdno, izbjegavši da kaže da li izbjegavanje plaćanje poreza svojoj državi savjetuje i svojim građanima.

Iako je novinar konstatovao da bi njemu bilo najlogičnije da Đukanović, kao tridesetogodišnji nosilac najviših državnih funkcija, razmišlja o biznisu u svojoj domovini, Đukanović je drsko odgovrio pitanjem:

„Zašto bih ja radio nešto što je Vama logično“.

Pomenuti intervju na temu ’odgovornog domaćinskog i državničkog ponašanja Đukanovića’, nastao je poslije objave Pandora papira u javnosti, u kojima se vidi da su Đukanović, njegov sin, kum, prijatelji… sklapali tajne ugovore o upravljanju njihovom imovinom skrivajući se iza komplikovane mreže povezanih kompanija iz Velike Britanije, Švajcarske, Britanskih djevičanskih ostrva, Paname i Gibraltara.

Domaćin i njegovi rođaci, posluju van zemlje kojom upravljaju, ali sve je to samo biznis. Valjda se vode maksimom ,,privatno i poslovno sene miješaju“.

Lider posle kojeg potop

Državnik bi trebalo da je i lider – onaj koji poslednji sijeda za trpezom; koji uređuje odnose u zajednici; koji garantuje i brine za svakog… Na koncu, onaj koji u najgorem i najsebičnnijem slučaju stvara svoje kadrove i naslednike.

Međutim, Đukanović se ni tu nije pokazao kao lider. To se može vidjeti po kadrovskom rasulu i karikaturalnim naslednicima koje ostavlja iza sebe: utegniti klonovi koji ,,skidaju“ njegove gestikulacije, govor i držanje tijela, retoriku pa čak i glas. Jedino što je Đukanović kod svojih ,,perjanika“ probudio je psihološka sklonost mladih mužjaka da se identifikuju sa osobom koja je izvor njihovog straha.

Domaćin palikuća

Prvi put Đukanović je lansirao termin ,,palikuća“ 2017. godine kada je – ulazeći u pozne političke godine, sa manje živaca i takta – nazvao tadašnju opoziciju ,,palikućama i izdajnicima“. Međutim, koliko je god ovom etiketom ciljao protivnike, nekim komičnim usudom se ista uvijek lijepila po njemu. Pogotovo za prvi termin.

Retorika o izdajnicima, aktuelna poslednjih nekoliko godina, je sve samo ne domaćinsko vođenje zemlje. Označiti i diskvalifikovati sve one koji nisu istog mišljenja ne govori mnogo u prilog domaćinskom (ruko)vođenju zajednice. Pritom imajmo u vidu da je u svojoj političkoj karijeri, Đukanović popalio mnogo kuća i metaforički i bukvalno. Njegov jedini kompas u politici bio lični interes iza kojeg su ostajale spaljene kuće na dubrovačkmom ratištu, Srebrenici, Štrpcima, ali i ruševine državnih zajednica u koje se u jednom trenutku kleo, u drugom im rušio temelje (SFRJ, SRJ).

Svoju sklonost ka paljenju sopstvene kuće (bez obzira na način na koji Đukanović smatra Crnu Goru svojom), pokazao je raznim krvomutničkim bravurama u javnosti.

U oktobru 2020. glasače URAe i DF-a, nazvao je ludacima, a svježa je još izjava ,,Ovo je neka nova Crna Gora na koju ćete se morati naučiti“ koja ovog biznismena sa ofšor ,,poslovima“ ne čini predsjednikom svih građana.

Jasno je da se Đukanović vezao za državu poslije toliko godina, ali to ga ne čini državnikom. Izvjesno je da državu Crnu Goru smatra svojom privatnom imovinom, ali ga to ne čini domaćinom.