ŽIVOT JEDNE KULTURE NA ZIDOVIMA

Ostavi neki trag i nestani tiho

Kao što rekoše Goblini ,,Ostavi neki trag i nestani tiho” tako su mnogi ljudi od pamtivijeka nastojali da iza sebe ostave neki trag. Česta forma ostavljanja traga su grafiti. Kao što su bardovskim pjesmama često ne zna autor, ali su pjesme o(p)stale, tako i grafiti o(p)staju na zidovima i svjedoče o istoriji, iako im se autori često ne znaju.

Za grafite kao poruke na zidu ili javnoj površini, kako bi ih danas prepoznali ili definisali, možemo reći da se pojavljuju još u doba starog Egipta. Tokom istorije mnogi vojnici su kada dođu na novu teritoriju ostavljali svoj potpis na zidovima, bilo da je u vidu imena, šale ili neke političke poruke. U ostacima Pompeje nađen je, između ostalog, dio zida iz taverne na kojem je urezana poruka kako vlasnik iste prodaje loše vino. Takođe, safaitski jezik, stara forma arapskog je jedino sačuvan na grafitima na tromeđi današnjih teritorija Sirije, Saudijske Arabije i Jordana.

Moderni grafiti su se pojavili prvo u rokenrol subkulturi, ali ih je hip hop subkultura ubrzo ,,preuzela“ i postali su jedno njenih osnovnih obilježja.

Ferid sa ekipom; Foto: Privatna arhiva

Podgoricu kao grad u kojem su se razvijale razne subkulture ovaj oblik umjetnosti nije zaobišao, pa tako nailazimo na mnoge grafite – kako one koji predstavljaju samo poruku  do onih za koje slobodno možemo reći da predstavljaju umjetnička djela. Naš sagovornik je Ferid Skenderović, graffiti umjetnik iz Podgorice. Iako je moguće da niste čuli za njega, sigurno ste, ako ste se kretali Podgoricom, nailazili na njegova djela, jer krase mnoge fasade u našem gradu.

KOMBINAT: Podsjećajući se grafita koje sam susretao u tinejdžerskim danima, pokušavam da premotam koji je moj prvi susret sa grafitima i najstarije čega se sjetih je grafit kod spomenika žrtvama bombardovanja iza SDK na kom je bila planeta Zemlja sa fitiljem, a kasnije se sjećam onog reda u Novaka Miloševa sa dvorišne strane. Takođe, mislim da se iza zgrade Metalke i danas nalazi par dobro starih grafita. Možeš li nam, napraviti neku hronologiju kako se pojavila ova subkultura u Podgorici i neki kratak osvrt na ovu pojavu u prošlim decenijama?

FS: Sjećam se i ja tih grafita i veoma mi je žao što je većina onih koje si pomenuo nažalost prekrečena ili uništena. Definitivno su neki od prvih kojih se i ja sjećam, ali o njima ne znam puno. Ove godine smo kroz Street art okupljanja pokušali da ih oživimo i da ih se sjetimo makar kroz priču o njima. Između ostalih K13 počinje sa radom 2005 godine. Okuplja se ekipa koju je organizovao Ivan Ico Božović koji je sa dva spreja uništio bivšu zgradu vodovoda. Tako nastaje prvo street  art djelo K13 crew-a. Ostalo je istorija.

KOMBINAT: Vaše ekipe (K13 crew) se sjećam još sa onih hip hop večeri u kafiću Tropicana u Bokeškoj ulici, na kojima se repovalo, bacao freestyle i igrao breakdance. Kako je nastala sama ideja K13, kako se razvijala i gdje je sad u odnosu na tad?

FS: K13 je ekipa iz kraja koja nastaje okupljanjem zaljubljenika u crtanje i hip hop. U početku je ekipa okupljala samo Prekomoračane, a sada smo se proširili i na ostale djelove grada npr Konik i Zeta. Iznad svega nam je važno dobro druženje, ljubav prema ulici i glavnom gradu. Vođeni samo tim motivima opstali smo kroz vrijeme.

KOMBINAT: Na ,,underground” mjestima na kojima su osvitali graffiti poput Karvera, ispod Blažovog mosta, kasarne i drugih mjesta još uvijek nailazimo na neke grafite koji su tu bili prije 10 godina. Da li to znači da je razvoj ove umjetnosti u padu ili da su se pojavila nova mjesta?

FS: Umjetnost grafita je u padu. A upravo grafiti koje si pomenuo su nastali 2010 godine kada je bilo zlatno doba crtanja grafita, isključivo zahvaljujući jednom čovjeku: on se zove Miroslav Dukić, poznatiji kao Kimo ili Mikrokosmos. Zajedno sa njim i uz njega 2010 će ostati upamćena po brojnim djelima ove umjetnosti.

KOMBINAT: Mislim da je, barem što se tiče moje generacije, najveću pomamu za grafitima izazvala čuvena video igra ‘Marc Ecko Getting Up’ u kojoj Trane želi da se nametne tako što crta svoje preko tuđih grafita. Da li u Podgorici svjedočimo ovim ,,ratovima“’ ili je mali broj umjetnika ove branše doveo do saradnje?

FS: Za igricu nikad nisam čuo jer nemam kompjuter. Za ratove sam čuo ali trenutno nemamo s kim da ratujemo. Generalno smo miroljubivi i pozivamo svakog da nam se priključi da stvaramo zajedno. Nije problem i ako se nešto precrta, sve je to street art.

KOMBINAT: Mnoge organizacije su se odlučile da svoju poruku prenesu upravo muralima (poput Green Home-a u Bloku 5 i CZIP-a na Trgu Božane Vučinić). Takođe, mnogi murali poput onog Milana Mladenovića preko puta Pravnog fakulteta krase naš grad. Da li misliš da će ovaj način ‘komercijalizacije’ ove discipline pospiješiti i ‘nekomercijalni’ način iste?

FS: Kako ova umjetnost polako odumire mislim da je sve što se uradi za Podgoricu sasvim okej. Mi ćemo se i dalje držati starog dobrog druženja na ulici bez komercijalizacije. Jedino tako smo slobodni da crtamo što oćemo i da uživamo u crtanju, druženju i zajedništvu.

KOMBINAT: Koje umjetnike iz ove branše bi izdvojio da su najviše uticali na tebe?

FS: Izdvojio bih već pomenutog Kima sa kojim sam imao prilike da crtam, ali i mogućnost da sa njim učim kroz crtanje. Pored njega pomenuo bih još i Andreja Žikića (Artez), od nekih stranih imema sviđa mi se kako rade Blu i Dulk čije grafite gledamo po evropskim gradovima.

KOMBINAT: Za kraj nam reci, šta bi preporučio mladim ljudima koji su poželjeli da se bave ovom vrstom umjetnosti?

FS: Poželio bih im veliku upornost, rad i dobro druženje!

Intervju vodio Aljoša Turović