Poslednje ljeto Evrope pred rusku zimu

Izvor: Politico / Autori: Eddy Wax, Victor Jack i Paola Tamma

Kao veliki izvoznik hrane, đubriva, nafte i gasa, Rusija ima značajan uticaj na evropsku ekonomiju. To će biti samo još izraženije, kako temperature budu padale, a domaćinstva koja su se smrzavala počnu da se takmiče sa proizvođačima za prirodni gas.

Kako kriza s hranom i gorivom počne da se širi, vlade će biti pod pritiskom siromašnijih, gladnijih i hladnijih birača. Iako se i dalje vode borbe u Ukrajini, rat se osjeća širom kontinenta, u obliku rasta cijena hrane, straha od nestašice plina i brige za ekonomiju. A sa ruskim predsednikom Vladimirom Putinom koji pokazuje spremnost da koristi hranu, gorivo i đubrivo kao oružje rata protiv zapadnih demokratija koje naoružavaju Ukrajinu i sankcionišu Moskvu, stvari bi se mogle ubrzano pogoršati.

„Napoleona su zaustavile teške ruske zime“, rekao je politikolog Ivan Krastev. „Upravo su teške ruske zime 1941. zaustavile Hitlera. Sada je (Putinova) ideja da zima u Evropi bude oštra.”

Kako se rat odugovlači – ili čak eskalira u intezitetu – stručnjaci predviđaju da će evropske vlade biti pod pritiskom siromašnijih, gladnijih i hladnijih birača.

Dodajte tome mogući oštar priliv izbjeglica iz globalne prehrambene krize, toplotne talase koji su isušivali dijelove evropskog poljoprivrednog zemljišta i rizik od novih infekcija COVID-om i poremećenih lanaca nabavke ove zime – i nije čudo da se neki pitaju koliko dugo će zapadne vlade biti u stanju da održe svoje jedinstvo i odlučnost.

„Vidjet ćete mnogo veći pritisak na Evropljane da kažu: ‘Hajde da sada zaustavimo rat’,” rekao je Krastev, koji predsjedava think tankom Centra za liberalne strategije.

Istraživanje ovog proljeća koje je naručio Evropski parlament pokazalo je da je skoro 60 posto građana EU reklo da nije spremno suočiti se s povećanjem cijena hrane ili energije.

Oko 59 posto se složilo da ,,evropske vrijednosti kao što su sloboda i demokratija moraju biti prioritet, čak i ako to utiče na cijene i troškove života”. Ali u izvještaju se navodi da je podrška najveća među ekonomski sigurnijim – i pala je ispod 50 posto među onima koji su ponekad ili redovno imali poteškoća s plaćanjem računa.

„Mogli biste završiti sa mnogo ljudi koji su u nepovoljnom položaju na ozbiljan način, plus određena količina ljudi na ulicama koji protestuju protiv gubitka posla ili bacaju kamenje na političare poput Žutih prsluka, [i] Extinction rebellion pokreta”, rekao je Tim Benton, direktor programa za društvo i životnu sredinu u Chatham Houseu.

Pitanje je u kojoj mjeri su evropske vlade spremne da izdrže ruski ekonomski napad?

Energija kao oružje

Kao veliki izvoznik hrane, đubriva, nafte i gasa, Rusija ima značajan uticaj na evropsku ekonomiju. To će biti samo još izraženije, kako temperature budu padale, a domaćinstva koja su se smrzavala počnu da se takmiče sa proizvođačima za prirodni gas.

Već je 12 zemalja EU pretrpjelo potpuna ili djelimična isključenja ruskog gasa. I ove sedmice, Rusija je zatvorila gasovod Sjeverni tok 1 koji gasom snadbijeva Njemačku – kao i Francusku, Italiju i Austriju – frustrirajući evropske napore da nagomila zalihe za zimu.

Planirano održavanje trebalo bi da traje do 21. jula, ali u glavnim gradovima vlada sve veća zabrinutost da će Moskva pronaći izgovor da produži zatvaranje, možda na neodređeno vreme.

Robert Habek, njemački ministar ekonomije, upozorio je ovog mjeseca na ,,političku noćnu moru” koja bi ugrozila društvenu koheziju ako zalihe gasa budu toliko oskudne da ih vlada mora preraspodijeliti. Takođe, u nedjelju je francuski ministar ekonomije Bruno Le Mejr rekao da vjeruje da je ,,potpuno isključenje ruskog gasa najvjerovatnija opcija”.

U Njemačkoj su političari pripremili hitne planove za gas koji bi mogli diktirati koje kompanije treba prvo prekinuti. Lokalne vlasti prigušuju uličnu rasvjetu i snižavaju temperaturu u otvorenim bazenima. Berlin, takođe, razmatra mogućnost spašavanja 9 milijardi eura za komunalnog giganta Unipera, najvećeg njemačkog uvoznika gasa.

Neki političari iz EU su udarili prkosno. „Putin koristi energiju kao oružje i pokušaće da nas podeli, ali bezuspešno“, rekao je komesar bloka za unutrašnje tržište Teri Breton.

EU je donijela nova pravila, pozivajući zemlje da napune gas na vrijeme za zimu, sa rezervama koje su trenutno na 62 posto. Međutim, sa alternativnim gasovodima koji su već puni i uvozom tečnog prirodnog gasa ograničenim lučkim kapacitetima, malo je kapaciteta za nadoknađivanje potencijalnog manjka – što znači da će vlade biti prisiljene da traže od potrošača da smanje potražnju ili izvrše drastične sektorske rezove.

U slučaju prekida u Rusiji, političari bi vjerovatno počeli odsijecanjem nebitnih sektora kao što je automobilski sektor, zatim druge industrije, zatim socijalne usluge i konačno grijanje stanova, kaže Simon Taglipjetr, viši energetski analitičar u Bruegel think tanku.

„Ovo će biti veoma teška politička trijaža. Mislim da bi to bio veliki izazov za naše vlade”, kazao je on.

Oni kojima će biti najteže platiti svoje račune za energiju neizbježno će biti “najugroženiji”, rekao je Kjiran Pradep, koordinator grupe za zastupanje koalicije Pravo na energiju. Ali mnogi Evropljani srednje klase mogli bi po prvi put biti gurnuti u energetsko siromaštvo.

U najboljem slučaju, trošenje nesrazmjernog iznosa prihoda na komunalije može uzrokovati tešku ,,mentalnu patnju”, rekao je Pradep. Ali to takođe može dovesti do toga da se ljudi sami isključe sa brojila u nekim zemljama poput Velike Britanije – i dovedu se u opasnost od smrzavanja.

Rizik da će Putin potpuno zatvoriti gas za EU je „prilično verovatan“, smatra Aleksandar Gabujev, viši saradnik u Karnegijevom istraživačkom centru. Putin se nada da će biti više političkih protesta i da će se jedinstvo oko podrške Ukrajini raspasti.

Putinov ,,plan gladi”

Što se tiče hrane, cijene su naglo porasle nakon ruske blokade Ukrajine — glavnog dobavljača žitarica i suncokretovog ulja. Globalne cijene hrane blago padaju, ali su i dalje izuzetno visoke u odnosu na ovo doba prošle godine. A najgore bi tek moglo doći ako cijena đubriva – povezana sa cijenom prirodnog gasa – ostane visoka u narednim sezonama.

Globalne poljoprivredne cijene porasle su za 30 posto od ruske invazije, a inflacija cijena hrane i bezalkoholnih pića u maju je iznosila 10 posto, prema izvještaju o tržištu EU. Veći troškovi đubriva znače da će ih farmeri širom svijeta koristiti štedljivije, i stoga će generisati niže prinose, potencijalno eskalirajući krizu pristupačnosti u potpunu hitnu situaciju u snabdevanju.

Očekuje se da će cijene hrane pasti sa sadašnjih visokih nivoa tek u decembru 2023. godine, rekla je Beata Javorčik, glavni ekonomista Evropske banke za obnovu i razvoj.

Kao izvoznik hrane, Evropa je bolje izolovana nego siromašne zemalje u Africi i na Bliskom istoku, gdje vlade više zavise od ruskog i ukrajinskog uvoza osnovnih namirnica poput pšenice, a potrošači troše daleko veći dio svojih plata na prehranu.

„Svakako ne bih prognozirao niti tvrdio da ćemo vidjeti glad u Evropi, ali cijene bi svakako mogle ići i više“, rekao je Džon Bafes, viši ekonomista Svjetske banke.

Globalno, prehrambeni sistem se klati na ivici noža: nedavni podaci UN-a pokazuju da je broj ljudi koji pate od gladi porastao za 50 miliona u 2021. u odnosu na 2020. godinu, a taj broj će samo rasti zbog izbijanja rata.

Oko 17 posto svjetskih trgovačkih lanaca blokirano je zbog kontrole izvoza koju su uvele uplašene ili oportunističke vlade, rekao je Javorčik iz EBRD-a. Ako Rusija slijedi taj primjer i uvede strogu zabranu izvoza pšenice u godini kada očekuje veliku žetvu, to bi moglo znatno pogoršati stvari. Prema nekim izvještajima, Rusija je ovog mjeseca namjerno uništila polja pšenice u Ukrajini dok je žetva u toku.

Najgori scenario iz evropske perspektive je ako kriza s hranom izazove novi talas masovnih migracija, stvarajući dodatni pritisak na političke sisteme. Analitičari, uključujući šefa Svjetskog programa za hranu, Dejvid Baslej, povukli su paralele između sadašnjeg trenutka i nereda oko cijena kruha koji su prethodili Arapskom proljeću 2011.

„Putinov plan gladi je… namenjen stvaranju izbeglica iz Severne Afrike i Bliskog istoka, oblasti koje obično hrani Ukrajina“, napisao je ranije ovog meseca istoričar sa Jejla Timoti Šnajder. “Ovo bi stvorilo nestabilnost u EU.”

Višegodišnja kriza

Ruski pritisak nije mogao doći u gorem trenutku za kontinent.

Evropa se još uvijek potresa od posljedica pandemije, kada su ekonomske blokade izazvale pustoš u globalnoj ekonomiji. Nakon dvije godine previranja, povratak – u mjeri u kojoj je to bilo – bio je u korijenu ugušen poremećajima u lancu snabdijevanja i zabrinutošću zbog posljedica rata. Očekuje se još jedan efekat prigušenja od Evropske centralne banke, koja se sprema da podigne kamatne stope sljedeće sedmice – što je prvo povećanje u više od decenije – kako bi se borila protiv bijesne inflacije u eurozoni.

Znaci ekonomskog usporavanja su već očigledni, pri čemu se proizvodnja smanjila po prvi put u dvije godine u junu, a uslužni sektor također usporava, prema vodećem poslovnom istraživanju . “Ekonomski rast eurozone pokazuje znake posustajanja jer vjetar u leđa nagomilanoj potražnji zbog pandemije već blijedi”, rekao je ekonomista Kris Viliamson iz S&P Globala.

Za sada, Evropska komisija insistira na tome da EU može izbjeći recesiju, ali priznaje da je rast krhak i uglavnom vođen inercijom od 2021. Potpuna blokada plina vjerovatno bi gurnula blok u recesiju, priznaje Komisija.

Sve u svemu, ruska ofanziva na hranu i gorivo predviđa teška vremena koja su pred političarima koji žele da drže liniju na Ukrajini, iako ih njihovi protivnici krive za patnju svojih birača.

Čak i prije nego što su inflacija i nestašice počele da rastu, anketa u 10 zemalja koju je Evropski savjet za vanjske odnose sproveo ranije ovog mjeseca sugeriše da su Evropljani podijeljeni oko preferiranog pravca djelovanja, a 35 posto zalaže se za mir što je prije moguće čak i po cijenu Ukrajine ustupke, a 22 posto smatra da je poraz Rusije jedini put ka miru.

Izazov za one koji žele da održe sadašnji kurs biće da urade sve što mogu da otupe Putinov pritisak, dok biračima objašnjavaju da oni mogu da urade samo toliko.

Evropska komisija je naglasila važnost uštede energije “u svim aspektima svakodnevnog života”, ali ističe da je odgovornost na nacionalnim vladama da to komuniciraju svojim građanima.

„Nećete čuti da Evropska komisija govori ljudima koliko dugo da se tuširaju, to bi bio izazov za naše sprovođenje“, rekao je portparol EU Tim Mekfi ove nedelje.

Za mnoge Evropljane smanjenje potrošnje neće biti izbor, jer ih rastuće cijene tjeraju da biraju između hrane i grijanja svojih domova. U Belgiji su računi za komunalije porasli među najbržima u EU – za 65,5 posto – u poređenju sa majom 2021. Djelomično kao rezultat toga, ljudi pribjegavaju bankama hrane na “neviđenim” nivoima, rekao je Džozef Motar, koordinator belgijske Federacije banaka hrane.

Javorčik iz EBRD-a je rekao da je imperativ za kreatore politike da “ublaže udarac za one koji su najmanje imućni”, umjesto da jednostavno uvode opće mjere koje pomažu svima jednako – poput smanjenja PDV-a na hranu ili gorivo – jer bi to moglo nagomilati još veći državni dug u na duge staze.

To znači da će malo ko preživjeti naredne mjesece i godine , a da ne napravi neku vrstu promjena u svom životnom stilu. „Veliki problem, bilo za hranu ili za gorivo, u evropskoj sferi je to što niko ne razmišlja dovoljno o promenama na strani potražnje,” ili prilagođavanju ponašanja potrošača, rekao je Tim Benton iz Chatham Housea, dodajući da očekuje da će to biti „višegodišnja kriza“.

Ako se želi izdržati Putinov napad, Evropljani će vjerovatno morati da nauče da manje putuju, da jedu štedljivije i da oblače dodatni džemper umjesto da se vrte s termostatom. Ruska zima, kada dođe, vjerovatno će potrajati.