Pretvaranje advokatskog poziva u privrednu djelatnost

piše: Damjan Spasojević

„Ovim Zakonom, se ne potspješuje plaćanje poreza; Mogućnost građana da priušte pravnu pomoć, biće uslovljena njihovom finansijskom sposobnošću. Ovaj Zakon produbljuje klasne razlike. Malo je građana koji imaju finansijsku mogućnost da po svakoj završenoj radnji isplaćuju advokata, a samim tim i dio advokata će morati da napusti struku. Sudije su takođe ugrožene ovim Zakonom jer padom broja predmeta pred sudovima neki od njih će sigurno ostati bez ispunjene norme. Na kraju ovim zakonom se direktno narušava Ustavom i Zakonom o advokaturi garantovana advokatska tajna…“

Proteklih sedmica jedna od aktuelnijih tema je štrajk advokata i paraliza pravnog sistema koju izaziva. Nažalost, na javnoj sceni kao da preteže samo jedan utisak, te se polemika u javnoj sferi i upućenost javnosti u tematiku svodi na opšti negativan stav prema advokaturi pa samim tim i nekritička i neobjektivna podrška svemu što je protiv ovog poziva.

Slika građana o advokatima bazira se na malom broju advokata koji „upadaju u oči“ velikim zaradama i pojavama u medijima pri branjenju bogatih privrednika i (često)korumpiranih političara. Ipak, da među nešto manje od hiljadu advokata, koliko broji  crnogorksa Advokatska Komora, ovakvih nema mnogo i da većina advokata dijeli sudbinu prosječnih građana Crne Gore boreći se za prosječnu crnogorsku zaradu suvišno je napominjati. Ili nije?

O praktičnim razlozima štetnog dejstva novog Zakona o fiskalizaciji zbog kojeg advokati štrajkuju, sagovornik za portal Kombinat je advokat Miomir Joksimović.

Osvrćući se na cijelu genezu ovog problema, on podsjeća na to da advokati nisu bili uključeni ni u proces pripreme samog Zakona.

„Prilikom pripreme ovog Zakona, tokom javne rasprave, skupštinske rasprave itd, predlog Zakona o fiksalizaciji nikada nije dostavljen Advokatskoj komori, niti smo pozvani da učestvujemo u izradi istog“, izjavio je Joksimović za Kombinat.

Po njegovom mišljenju, postoje samo dva razloga zbog kojih to može da bude tako.

,,Prvi je da prethodna izvršna vlast, koja je pripremala Zakon, nas uopšte nije smatrala za one na koji će se Zakon odnositi, a drugi je pomalo jeziv, da tako kažem, a to je da se ovim pripremaju mehanizmi koji će u potpunosti poništiti advokaturu“, tvrdi Joksimoć.

Joksimović dodaje da nakon usvajanja Zakona nije bilo nikakve komunikacije sa advokatima kroz koju bi ih  uputili na to kako primijeniti taj zakon.

,,Sastanci su od strane Vlade održavani isključivo sa Unijom poslodavaca i Privrednom komorom kojima ne pripada AK. Za sve to vrijeme od početka izrade Zakona do ovih poslednjih dešavanja i pokrenutkog štrajka nas niko nije kontaktirao u vezi sa primjenom ovog Zakona na advokate.“, izjavio je Joksimović.
,,Kada se u medijima počela aktuelizovati tema fiskalizacije Komora je odlučila da sama inicira komunikaciju po tom pitanju i od decembra do marta svakog mjeseca slala po jedan dopis Upravi prihoda da bi tek u aprilu došlo do prvog sastanka.“

Nakon nekoliko sastanaka sa Upravom prihoda i konstatovanja da oni nisu organ koji ima zadatak da tumači pravne norme već da ih sprovodi po nalogu Ministarstva advokati su 9. aprila održali prvi sastanak sa predstavnicima Ministarstva finansija. Advokat Joksimović ukazuje na veliko nerazumijevanje sa strane ovog Ministarstva.

„Na prvom sastanku na kom su prisustvovali predstavnici Ministarstva finansija oni su zauzeli maksimalno tvrd stav da se advokati moraju fiskalizovati i da o tome praktično nema pregovora.
Nažalost, niko od tih ljudi ne razumije o čemu advokati pričaju“, kazao je Joksimović, aludirajući i na presedansku situaciju da ekonomisti žele regulisati pravni sistem.

Pokušaj svođenja na politički teren

Joksimović navodi da postoje pokušaji da se borba advokata svede na politički teren što je s obzirom na grupu advokata koja je inicirala suprotstavljanje ovom Zakonu apsurdno.

„Inicijativa da se advokati organizovano suprotstave ovom Zakonu pokrenuta je od jedne grupe od oko sto advokata koji su već bili potpisnici apela protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti“.

Očigledno je, kako dodaje Joksimović, ,,da se radi o ljudima koji su se borili za skorašnje političke promjene u državi i jasno je da u našoj borbi nema nikakvih političkih motiva protiv ove ili za prethodnu vlast kao što je to pokušano da se predstavi u izjavama pojedinih Vladinih funkcionera““.

Vrhunac „sukoba“ advokata i Ministarstva dešava se na drugom sastanku nakon Apela koji je Komora uputila Ministarstvu.

„Apelom koji je inicijalno potpisalo 630 advokata Komora traži izuzimanje advokata iz primjene Zakona i u suprotnom najavljuje potpunu obustavu pružanja pravne pomoći. Nakon tog Apela održan je novi sastanak sa predstavnicima Ministarstva finansija na kom je došlo do eskalacije, da kažem čak i agresivnog nastupa pojedinih vladinih visokorangiranih službenika ka advokatima, i zauzet potpuno isključiv stav da se Zakon mora primijeniti na advokate. Nama nakon toga nije ostalo izbora osim da obustavimo rad.“ kazao je Joksimović.

On navodi i da sa strane Ministarstva u ovim pregovorima nije bilo adekvatnih argumenata kojima bi odbranili svoju namjeru.

Naša pozicija je argumentacija, njihova je pozicija sile. Naši predstavnici su iznosili niz argumenata u odbranu naših zahtjeva dok sa druge strane imamo stav „Zakon će se primijeniti jer mi tako kažemo i tačka.“

Neprimjenjivost fiskalizacije na advokate

Prije nego se obrazloži kakve probleme izaziva primjena najavljenog Zakona o fiskalizaciji na advokaturu, bitno je pojasniti ono što mali broj građana zapravo razumije a to je kako advokati naplaćuju svoj rad.

U skladu sa Zakonom o advokaturi Vlada daje saglasnost na tkz Advokatsku tarifu, koju donosi Advokatska komora. To je dokument koji praktično predstavlja cjenovnik za radnje advokata i jednako važi za sve advokate. U njemu su definisane tačne cijene pojedinačnih advokatskih radnji (pisanje tužbe, žalbe, podneska, izlaska na ročište itd.), kao i sve okolnosti pod kojma ti iznosi variraju.
Pored ovih cijena advokat ima slobodu ugovaranja sa strankom i može definisati posebne iznose koji ne mogu biti manji od 50% ni veći od 500% cijene po Tarifi. S tim što te cijene sud neće prepoznati pri dosuđivanju troškova na teret stranke koja je izgubila spor.

U praksi to izgleda na sledeći način. Angažujete advokata da biste podigli tužbu, on za vas napiše tužbu, za vrijeme spora recimo izađe na tri ročišta i u tom procesu napiše jednu žalbu. Troškovi vašeg advokata su u tom slučaju jedna tužba, jedna žalba i tri ročišta.

Ukoliko ste dobili spor sud će naložiti drugoj strani da u skladu sa cijenama definisanim u Advokatskoj tarifi vama isplati te troškove, ukoliko ste izgubili spor te troškove morate snositi sami, kao i troškove druge strane obračunate po istom principu. Strana koja je sa svojim advokatom dogovorila iznose veće od cijena iz Tarife taj dodatni iznos plaća sama.

Na ove iznose koje advokat zaradi plaća se PDV kao i porez na dobit, osim toga advokatima je određen i fiksni iznos doprinosa.

Fiskalizacija ne pospješuje naplatu poreza

Joksimović naglašava da je razumijevanje u javnosti da se Zakonom o fiskalizaciji advokatima uvodi neki porez koji do sada nisu plaćali – zabluda.

„Bitno je da se razumije – uvođenjem fiskalizacije se advokatima ne uspostavlja obaveza plaćanja poreza, advokati već plaćaju porez. Advokati čak nemaju mogućnost da kao u društvima sa ograničenom odgvornošću odrede sebi platu pa da se prijave na minimalac i na slične načine izbjegnu plaćanje obaveza prema državi, već im je određen fiksni izos doprinosa od 160 – 400€ na mjesečnom nivou u zavisnosti od prihoda koji ostvare, a onda i u zavisnosti od iznosa zarade plaćaju i PDV i porez na dobit na kraju godine“, objašnjava Joksimović.

,,Dakle, fiskalizacija nije uvođenje nekog novog poreza već samo način evidencije finansijskog prometa.Ono što je naš problem je to što fiskalizacija obavezuje da se promet registruje u realnom vremenu svakog sata i minuta što je u advokatskoj praksi nemoguće.“

Nemoguće pratiti proces u realnom vremenu

Nastavljajući gore pomenuti primjer angažovanja advokata u bazičnom sudskom sporu, imali bi slučaj  da stranka koja je angažovala advokata odmah plati pisanje tužbe, pa zatim posle svakog ročišta plati advokatu izlazak na ročište, pa posle pisanja žalbe plati i to, i tako za svaku preduzetu radnju od strane advokata. Na kraju procesa ako se spor dobije stranka će povratiti „uloženi“ novac naplatom od druge strane u sporu.

U praksi advokati češće čekaju kraj spora kako bi naplatili troškove trudeći se da spor dobiju i naplate se od suprotne strane i na taj način u potpunosti oslobode svog klijenta da u bilo kom trenutku mora bilo šta da plati boreći za svoja zakonom garantovana prava.

Fiskalizacijom se gubi jednak pristup pravdi

Postoji niz komplikacija koje se mogu izazvati naplatom svake radnje odmah po izvršenju koje zapravo i predstavljaju suštinu problema primjene ovog Zakona koji upravo primorava odvokate na to. Zakon o fiskalizaciji obavezuje advokate da naplaćuju svaku radnju odmah po izvršenju i za nju izdaju fiskalni račun.

Advokat Joksimović ističe da primjenom fiskalizacije podrška klijentu koji nije u finanskijskoj mogućnosti da plaća svaku advokatovu radnju odmah po izvršenju postaje nemoguća, i da je velika tragedija što građani ne razumiju da su upravo oni sami i zaštita njihovih prava najveće žrtve ovog Zakona.

Mogućnost građana da priušte pravnu pomoć  biće uslovljena njihovom finansijskom sposobnošću“, jasan je Joksimović.

Ovakvom stanju stvari, posledice mogu biti da pravda bude dostupna jedino bogatima.

,, Ovaj Zakon produbljuje klasne razlike. Malo je građana koji imaju finansijsku mogućnost da po svakoj završenoj radnji isplaćuju advokata. Zbog toga veliki broj građana će odustajati od odbrane svojih prava na sudu jer nemaju mogućnost da plate, a samim tim i dio advokata će morati da napusti struku jer neće biti dovoljno predmeta. Sudije su takođe ugrožene ovim Zakonom jer padom broja predmeta pred sudovima neki od njih će sigurno ostati bez ispunjene norme“, pojašnjava Joksimović

Međutim, kako dodaje,  navedeni  efekti na radna mjesta advokata, sudija, i ostalih u pravosuđu su sekundarni problem. Naime, pravda je na gubitku.

,,Primarni problem je što će primjena ovog Zakona izazvati rast nepravde. Građani će biti primorani da trpe nepravdu jer nisu u mogućnosti da plate advokata i pred sudovima zaštite svoja prava i u krajnjem pravdu kao konačni cilj društva“

Takođe, novi Zakon će pogoditi i one najugroženije.

,,Spriječiće advokate i da svojim klijentima iz socijalno ugroženih kategorija omoguće pristup pravnoj pomoći bez obaveze plaćanja naknade u slučaju izgubljenog spora, kao i da omoguće klijentima da plate samo 50% troškova ukoliko izgube spor jer se svaka radnja naplaćuje prije okončanja spora“,

Variranje troškova

Osim socijalnog postoji i praktičan finansijsko-računovodstveni problem koji bi izazvala primjena ovog  Zakona na advokate. Gore navedeni primjeri su bili naravno najprostiji primjeri sudskih sporova. Postoje mnogo kompleksiniji slučajevi u kojima se obračun troškova komplikuje.

Naime, advokat tarifira svaku svoju radnju za koju postoji definisana cijena u Advokatskoj tarifi. Međutim, to ne znači da će na kraju spora svaka od tih radnji biti priznata od strane suda koji po pravosnažnoj presudi dosuđuje troškove tj odlučuje o tome koje će od tarifiranih radnji „priznati“ advokatu.

,,Najbolji primjer je podnesak koji advokat piše uglavnom kako bi rasteretio zapisnik na ročištu i u pisanoj formi predao dio svog izlaganja. U Tarifi postoji definisana cijena tog podneska i advokat ga mora tarifirati, ali u praksi sud često ne „priznaje“ za advokatske troškove te podneske tj ne dosuđuje ih. Ovo znači da bi primjenom novog Zakona advokat taj podnesak morao odmah da naplati i izda račun, a na kraju spora, čak i ako je dobijen, stranka ne bi mogla da taj podnesak naplati od druge strane, objašnjava Joksimović.

Osim ovog primjera tu je i variranje troškova u odnosu na vrijednost spora. Za određene vrste sporova iznosi definisani Tarifom razlikuju se u zavisnosti od vrjednosti spora, tj od iznosa za koji se stranka sudi. Pa tako ako stranka tuži drugu stranu za naknadu od 2 000€ iznosi za radnje advokata biće manji nego ako tuži za naknadu od 10 000€.

To znači da može da se desi da advokat po zahtjevu klijenta podigne tužbu za naknadu štete u iznosu od 10 000€ i da u skladu s tim naplaćuje svoje radnje, a da onda u toku spora sud presudi pozitivno ali umanji vrijednost štete na 2 000€. U sudskoj praksi to znači da je uspjeh u sporu 20%, pa sud i

troškove dosuđuje u istom procentu od 20%, dakle, znatno manje od onih koje stranka sve vrijeme plaćala advokatu po tarifi za 10 000€.

Storniranje ni(je) rješenje

Joksimović navodi da iz Ministarstva nude storniranje računa kao rješenje, ali smatra to apsurdnim.

,,Naime, storniranje ne bi bilo jednostavna procedura koja bi se realizovala kroz aplikaciju ili na neki sličan način već bi advokatov računovođa morao da to obavlja uz prethodno odobrenje Uprave prihoda za svako storniranje, a svako storniranje bi moralo da bude kontrolisano od strane poreskog inspektora, što znači da bi svaki put pri toj aktivnosti kod advokata dolazila poreska inspekcija u kontrolu.“

To bi, prema Joksimoviću, bio kompleksan proces, pogotovo uzimajući u obzir to koliko često bi morao da se sprovodi a i činjenicu da bi nekada bilo potrebno sotornirati račune stare i po nekoliko godina zbog trajanja dugih sudskih sporova, a to je z obzirom na već predate godišnje izvještaje gotovo nemoguć posao.

,,To bi neminovno dovelo do povećanja cijena usluga od strane računovođa i znatno ugrozilo zaradu advokata a samim tim i poskupilo advokatske usluge, a sve na štetu građana“, kazao je on.

Povreda advokatske tajne i nezavisnosti advokata

Ovaj Zakon najdublje zadire u suštinu advokature i vrijeđa Ustavom garantovanu advokatsku tajnu, tvrdi Joksimović. Kako je dodao, sporan je ulaz u povjerljivost procesa.

„Ono što je najfrapantnije u cijeloj ovoj priči odnosi se na poništavanje suštine advokature. Naime, tkz procesni zakon koji definiše postupak po kojem se primjenjuje Zakon o fiskalizaciji je Zakon o poreskoj administraciji. Tim Zakonom je propisan postupak poreske kontrole. Dosadašnjim propisima poreski inspektor je mogao da dobije na uvid kompletnu finanskijsku dokumentaciju advokata. Uvođenjem Zakona o fiskalizaciji inspektor vrši kontrolu izdavanja fiskalizovanih računa jer se izdaju za svaku preduzetu radnju, što znači da svaki račun sadrži definisanu radnju za koju je izdat i oznaku predmeta na koji se odnosi. Te onda inspektor može da traži uvid u predmet kako bi izvršio adekvatan nadzor i provjerio da li se računi poklapaju sa izvršenim radnjama, a to znači i upozna se sa pojedinostima iz predmeta koje se mogu ticati i osjetljivih ličnih podataka klijenta. Time se direktno narušava Ustavom i Zakonom o advokaturi garantovana advokatska tajna,“ upozorava on.

Zaštićenost advokata od potencijalnih pritisaka kroz trenutno obezbijeđenu nezavisnost od svih društvenih subjekata izuzev Advokatske komore ovim Zakonom takođe je narušena.

„Zakonom o fiskalizaciji se daje mogućnost inspektoru da ako kroz vršenje finansijske kontrole nađe bilo kakav propust zatvori advokatsku kancelariju na do 90 dana. To je protivno Ustavu i Zakonu o advokaturi koji garantuju da rad advokatu može da zabrani isključivo Advokatska komora čime se sprečava mogućnost pravljenja pritiska na advokata kroz zloupotrebu ovlašćenja. Ta mogućnost sada postoji“, tvrdi naš sagovornik.

Advokat Joksimović daje primjer jednog krajnje realnog scenarija – gdje stranka tuži državu ili nekog izuzetno moćnog pojedinca koji ima uticaj na nekoga iz izvršne vlasti koji koristeći taj svoj uticaj može uticati da poreski inspektor zatvori kancelariju advokata stranke.

,,Po Zakonu o advokaturi kada se advokatu zabrani rad sve njegove predmete Komora dodjeljuje drugom advokatu što advokatu kojem je zabranjen rad praktično znači kraj karijere ili u najboljem slučaju jednu katastrofu za čiji će profesionalni oporavak morati da radi godinama.
Da li mislite da će biti voljnih advokata da preuzme taj osjetljivi predmet? A i kad ga neko preuzme mislite li da će se stvano potruditi da se izbori za prava stranke ako zna da i njemu mogu na isti način zatvore kancelariju?“ pita Joksimović.

Nema primjera uspješne fiskalizacije advokature

Ni u jednoj zemlji sa evropsko-kontinentalnim pravnim sistemom advokati nisu fiskalizovani. S tim u vezi i iz Evropskog savjeta advokatskih komora iskazali su podršku crnogorskoj Komori navodeći da su se i oni nalazili u sličnim situacijama i uspješno se izborili za svoja prava.

Kako Joksimović kaže, evropski advokati poručili su da će ukoliko bude potrebe njihov predstavnik posjetiti Advokatsku komoru Crne Gore kako bi se detaljnije upoznao sa situacijom i pružio podršku u cilju što hitnijeg rješavanja ovog problema.

Što se tiče iskustva sa fiskalizacijom advokata  u regionu, advokatska komora Srbije je trodnevnom obustavom rada uspjela da Vladu Srbije odvrati od pokušaja da fiskalizuje advokate, dok su advokati iz distrikta Brčko štrajkovali mjesecima, uz najave da će preregistrovati kancelarije u Republiku Srpsku, i takođe uspjeli da se izbore protiv istih pokušaja.
Iz crnogorske Komore šalju poruku da su advokati jedinstveni i da će istrajati u svojim zahtjevima bez obzira na nerazumijevanje od strane Vlade.