Radost ramazana krunišemo bajramskom radošću

piše: Džemal Dacić

Ispratili smo najdražeg gosta, najodabraniji mjesec u muslimanskoj hidžretskoj godini, mjesec ramazan, kojeg su vjernička srca željno iščekivala punih jedanaest mjeseci, kao što žedna i ispucala zemlja čeka kišu. Otvorili smo mu širom kapije svojih avlija i domova, ali i kapije svojih srca, jer je ramazan odsjeo u našim dušama. Zato se ramazan kod nas mogao osjetiti i vidjeti na svakom koraku. 

Uživali smo u svim čarima ramazanskim i dušom svojom smo okusili prave slasti njegove. Dočekali smo ga sa dodatnom radošću i ushićenjem. Ramazan nam je donio pune pregršti berićeta, intenzivniji pristup prema obredima i izraženije življenje islama. Ramazan je bio poput buketa, sastavljenog od najljepših i najmirišljavijih ruža. I svaki tragalac za ljepotom, svaki tragalac za smislom, našao je svoju ružu, koja je na dan Bajrama procvjetala i razlistala se u njegovom oživjelom duhovnom srcu.  

Koliko je vrijedila ramazanska minuta?

Svaki vjerski obred u islamu ima svoju metu, svoj cilj. A meta ramazana je čovjek. Cilj posta je bio da u čovjeku probudi i oživi samoga čovjeka. 

Ramazanska atmosfera je obuhvata i naše domove, i naše džamije, pa i ponašanje ljudi. Čak se u avlijama, sokacima, mahalama, čaršijama i šeherima osjećala hava drugačija, bolja. Noći su bile posebno lijepe. A najsjajnija zvijezda na ramazanskom nebu bila je kaderska, koju je Bog Dragi odlikovao i uzdigao u odnosu na sve ostale noći. Od ove noći je zavisio i kompletan naš život jer su se u njoj određivale sudbine ljudi. Post i sadaka – pomaganje onima kojima je pomoć potrebna, su posebni dragulji ramazana, koji su imali svoju neprocjenjivu vrijednost.

Božija milosti se najobilnije izlijevala na nas u blagoslovljenom ramazanu

U arapskom jeziku korijen riječi ramazan je ramz, što znači gorjeti. Za onoga čiji su tabani izgorjeli na užarenom pijesku kaže se ramaz. Poslanik, a.s., je rekao da je mjesec ramazan dobio to ime jer u njemu grijesi sagorijevaju. Ramazan je bio svojevrstan korektor naših loših postupaka i navika. Efikasno sredstvo koje je skidalo naše okorjele naslage grijeha. Onaj ko ga je proveo puninom njegove vrijednosti, dušu svoju je očistio i u okrilje je Božije milosti ušao. Njegova duša je postala magnet za sve što je dobro i plemenito, a odbojno za sve ono što uznemirama njegov duševni smiraj i od čega nema insan nikakve koristi. 

Kad lice postača zablista poput rajskog jutra

Sa postom smo probuditi svoju dušu i izoštriti osjećaj solidarnosti. Post je bio trening vladanja sobom. Sebi smo postali naredbodavci. Lako je drugom šefovati. Valja sebe ukrotiti i sebi narediti. Samim tim, post nas je navikavao da budemo strpljiviji. Post nam je bio učitelj strpljivosti. Učio nas je da se ništa vrijedno ne može postići bez strpljenja i da nam se skoro ništa loše ne može desiti a da nije to posljedica našeg nestrpljenja. Ramazan izgrađuje u nama posebnu vrstu strpljivosti, koja ne predstavlja samo pasivnu trpnju, već dalekosežni pogled u budućnost, nadajući se i imati povjerenje u krajni ishod procesa. 

U ramazanu je počelo objavljivanje Kur’ana. U njemu su se desile najznačajnije bitke kod muslimana, napisana najznačajnija djela i urađeni mnogi značajni projekti, jer post kod čovjeka ojačava volju, daje dodatnu snagu i biva motivacioni pokretač za realizaciju svih lijepih poslova. I mi iz ramazana izlazimo puni elana i poleta, puni pozitivne energije, usmjereni ka realizaciji naših, visoko postavljenih, životnih ciljeva.   

Da bi otkrili i osjetili sve čari koje ramazan pruža postačima, pored iskerene namjere i apstinencije od jela i pića, pravi postači su postili svim svojim bićem, očima, ušima, jezikom, rukama i nogama, a ne samo sa želucem. Misli njihove su biti usmjerene i preokupirane sa dobrom, potisnuvši sve ono loše što je ometalo njihovu vjersku posvećenost, i tako su biti istinski spremni za potpunu posvećenost prema Bogu, koji im je ostavio osjećaj spokojstva i unutrašnjeg mira. 

Vjernici su provodili ramazan u najljepšem njegovom ozračju

Post je skriveni obred koji je kod postača budio težnju ka Božijem zadovoljstvu i konstantnom promicanju lijepog ponašanja. Jer bez njega nema insanijeta u insanu. Postač je u ramazanu želio da predstavi onaj najbolji dio sebe. Želio je da se oslobodi svih negativnosti. Da intenzivira ramazanske sohbete, jača rodbinske veze sa obostranim iftarskim posjetama, da udjeljuje sadaku – milosrđe, jer je znao da je ono najvrednije upravo u ramazanu.  

Pravi postač se čuvao od ogovaranja dok je postio, zato što ono uništava post. A kada je bio ogovaran, nije dopustio da ga to puno pogađa. Jer je ogovaranje popur šmirgl papira, koji se troši dok šmirgla čvrsti metal, koji postaje samo sjajniji.    

Trudili su se da za vrijeme ramazana što više radosti unesu u srca muslimana, ali i svih ostalih ljudi, jer je to jedno od najdražih djela našem Gospodaru. Zato su njihove duše na dan Bajrama odjevene u bajramskom ruhu radosti i ispunjenosti. 

Molitva postača se ne odbija. Pa šta smo mi tražili od svog Gospodara?

Svi postači su na najljepši način iskoristili sehursko i prediftarsko vrijeme za njihove molitve, jer su to bili posebni termini primanja naših dova.  

Naš Gospodar nam je najbliži, kada nam se usne pokrenu Njega veličajući i molbe mu upućujući. On se stidi da nam vrati prazne ruke kad ih Njemu dignemo. Zato se i mi trebamo stidjeti da nastavimo istim životom i nakon ramazana. Ramazan nam je bio tu da nas izbalansira i pritegne nam popuštene šarafčiće, koji su se olabavili tokom protekle godine. Dopustili smo mu da izvrši korekcije naših ružnih navika, kako bi se na najlakši način njih oslobodili. On je imao posebnu moć na sve nas, koja je samo Dragom Bogu znana. 

Ramazan uvijek donosi tu promjenu u cjelokupnom našem životu. U ponašanju postajemo bolji, plemenitiji i osjećajniji. Ne razmišljamo samo o Ademovskoj ilovači, o Ademovskoj ljušturi, o zadovoljenju samo našega tijela. Već razmišljamo i o okrepljenju naše izgladnjele duše, nakon jedanaest mjeseci zapostavljenosti i relativno opuštenog načina života. 

Kroz bedranski korektiv, imali smo tu izraženiju borbu u ramazanu sa svojim egom, nismo mu dozvolili da se propne u nama. Željeli smo da snagom vlastite duhovnosti i snagom posta ukrotimo svoj nefs, svoj ego i da pobijedimo tog “Faraona“ našeg bića. Da mu damo samo onoliko koliko mi hoćemo a ne onoliko koliko on želi. 

Vrijednost ramazana je bio i taj što smo u njemu odmorili svoje duše

Bilo je bezbroj vrijednosti sa kojima nas je naš Gospodar počastio u ovom plemenitom mjesecu. Nismo bježali od ove neizmjerne milosti Božije, koja nam se na ovakav način nudi samo u plemenitom ramazanu. Prihvatili smo je. Ona nam je bila tu, na dohvat ruke. 

Nadati se je da smo iskoristimo sav berićet koji je sa sobom donio ramazan. Uživali smo u svakoj ramazanskoj sekundi. Svaka naša propuštena prilika u ramazanu je trajni gubitak koji se ne može nikada i ničim nadoknaditi.

Bajrama zvuci

Nakon jednomjesečnog posta, muslimani širom svijeta pa i Crne Gore, obilježavaju jedan od dva najznačajnija islamska praznika, Ramazanki bajram. 

Dočekali smo i ove posebne blagdane u specifičnim uslovima. Islam uči muslimane da i onda kada ih zadesi nevolja budu strpljivi. Trebamo se prilagoditi uslovima i situaciji u kojoj se nalazimo. Sve obrede koje Bajram donosi muslimani trebaju provesti ali uz mjere opreza koje su očigledno neminovnost. Vjera se i u ovom Bajramu iskazuje disciplinom, u dobroj namjeri da se sačuvaju životi. Vjernici će, ove godine obilježavanje bajramskih blagdana prilagoditi okolnostima pandemije i provesti ih  prvenstveno u svojim domovima, gdje će i najbolje osjetiti sve ljepote koje donose dani Bajrama. To su nemjerljive blagodati u kojima treba uživati. 

Vjernik bi trebao u svakom islamskom prazniku, pa i bajranskom, isprazniti neko svoje vrijeme od profanog da bi se sakralno nastanilo i osjetilo se u svojoj punini. Jer bajram je vrijeme za nematerijalne vrijednosti. To je vrijeme našega uma, naše duše i našega srca.

Mi i bajramovanje

Radost ramazana se kruniše sa bajramskom radošću. Bajramski blagdani su nešto što oplemenjuje ljudsku dušu, nešto što je ispunjava posebnom toplinom i neopisivom ljepotom kroz bajramsko vrijeme i cjelokupni bajrasmki ambijent.  Na dan Bajrama je sve nekako drugačije, ljepše, čarobnije. 

“Bog je lijep i voli ljepotu”, i u skladu sa ovom božanskom porukom svaki musliman na dan Bajrama treba da zrači tom ljepotom, i da u skladu sa njom uređuje svoje bajramsko vrijeme, prostor i ambijent. Pa se tako pred Bajram temeljito čiste i uređuju kuće, stanovi, avlije i ulice. Dan prije Bajrama izvršava se nabavka namirnica potrebnih za spremanje bajramskih jela.

Bajramsko novo ruho

Noć uoči Bajrama ili na bajramsko jutro običaj je okupati se, namirisati i obući najljepšu i najsvečaniju odjeću. Tim postupcima uprisutnjujemo voljenog Muhameda, a.s., kod nas, koračajući njegovom utabanom stazom. Slijeđenje suneta, odnosno tradicije Muhameda, a.s., je u stvari, interpretativni vjerovjesnik u nama. Slijeđenjem njegovoga puta, držimo se standarda koji su izloženi u našim izvorima vjere.   

Prvi dan Bajrama svi članovi porodice rano ustaju i pripremaju se za odlazak u džamiju, uživajući u bajramskom obzorju. 

Ženski članovi porodice pomažu muškarcima da se što ljepše i svečanije obuku za bajram-namaz. Po mogućnosti, oblači se nova garderoba, kako bi osjaćaj zadovoljstva i draž Bajrama bili što veći. Kod nas je običaj da samo muškarci odlaze na bajramsku molitvu u džamiju. 

Neizostavan dio bajramskog slavlja su bajramluci, prigodni pokloni za roditelje, rodbinu i djecu. A Poslanik islama je rekao: “Dijelite poklone da bi ste se zavoljeli.” 

Bajramu se posebno raduju djeca. Prvi dan Bajrama, manja djeca posjećuju rođake i komšije, da naglase da je bajramsko vrijeme došlo, želeći da podijele sa njima radosti ovih blagdana. Ispred svake kuće, udjeljuju im se bomboni ili “bajram-banke” – pokloni u novcu. 

Prvi ili drugi dan bajrama ide se na groblje, učeći molitve za naše umrle, jer milost bajrama obuhvata i naše najdraže prethodnike, koji više nisu sa nama, da zajedno bajramujemo. Ali su svakako tada sa nama u našim molitvama.  

Nakon toga se provodi vrijeme u krugu svoje porodice, okupljene na zajedničkom bajramskom ručaku. Ramazanski bajram traje tri dana. Prvo se posjećuju najstariji članovi porodice. Zatim slijede posjete bližim rođacima. Dok su drugi i treći dan predviđeni za druženje sa prijateljima i poznanicima. Bajram karakteriše jačanje porodičnih, prijateljskih i komšijskih odnosa, koji se obnavljaju kros posjete i čestitanje Bajrama. Prilikom čestitanja Bajrama zaziva se Božiji bereket i blagoslov riječima: „Bajram šerif mubarek olsun.” U novije vrijeme mogu se čuti da prilikom čestitanja Bajrama vjernici jedan drugom uče dovu: „Tekabbelellahu minna ve minke”, što znači: Neka Allaha primi naša i tvoja dobra djela (koja smo učinili u ramazanu)!” Djeca roditeljima čestitaju Bajram, nerijetko ljubeći ih u desnu ruku, a roditelji uzvraćaju ljubljenjem u čelo i udjeljuju bajramluke, uglavnom u novcu koje je propraćeno najčešće hajir dovom, molitvom da dijete raste pod okriljem Božijim. 

Zatim slijedi lijepi muhabet – razgovor, kojim učvršćujemo naše rodbinske, prijateljske i komšijske veze. A sve to proprati lijepo posluženje gosta sa raznovrsnim kolačima, uz bajramsko šerbe ili limunadu.

Bajram je sinonim za sreću i lijepo raspoloženje

Bajramsko vrijeme je  obilježeno nadanjem u ostvarenu bliskost sa Uzvišenim Bogom, jer smo u ramazanu dali sve od sebe da dođemo do nje. Da li smo bajramsko vrijeme dočekali oprošteni od grijeha? Ako smo ukrasili svoj karakter sa kraljicom svih etičkih osobina, koja se iskrenost zove, izvršavajući ramazanske obrede u raznim njegovim formama, nadati se je da smo dostojni Božijeg oprosta? 

Hoće li nam Bajram biti Bajram zavisi i od toga koliko smo razumjeli ramazan, kako smo ga dočekali i kako smo ga proveli.  Muslimani proslavljaju Bajram, ne zato što su ispostili dane ramazanskog posta, nego zato što su se oslobodili tereta njihovih grijeha. U srcu Bajrama je naše nadanje i očekivanje da nas naš Gospodar obaspe djelićima svoje beskrajne milosti, koja se izliva na sve ljude. I na one koji ne pripadaju islasmkoj religijii, koji ne pripadaju našoj kulturi i tradiciji. Jer, jedan je Bog za sve nas!Jedan vjerski zaljubljenik je rekao: “Srce vjernika svijetli poput svijeće, sjaji poput sunca i blista poput rose”. Pa neka naša srca zasijaju bajramskim sjajem, sa primljenim postom, ispunjena pozitivnom energijom, blistavom ljepotom bajramskog obzorja i najtoplijom vjerskom ljubavlju prema svim ljudima. 

TAGOVI: