Riječ nedelje 35/22 – Branka Ćalasan

Evo jednog jednostavnog primjera radosti. Nađeš se u svitanje na benzinskoj pumpi u predgrađu nekog velikog grada u stranoj zemlji. Naručiš kafu da ispere osjećaj nenaspavanosti i pojača doživljaj dok sjediš na ivičnjaku i gledaš sunce koje se pomalja iza brda. Svježe je i to ti prija kao hladan tuš. Opušta te ideja o tome da si negdje gdje te niko ne zna i gdje ti nikog ne znaš, gdje nema utisaka i očekivanja formiranih prije neposrednog susreta. Sve je novo i svi su novi. Sve što se desi, desiće se zbog ovog sad. Nema uzroka koji je rodio posljedicu. Ovo je neki sasvim novi niz. Otići negdje i početi iznova. Maštaš o toj ideji kao da ne znaš da će ovo biti još jedno od putovanja, još jedna od pauza koje si napravio između činova tvoje i spolja i iznutra već dotrajale priče. Okrećeš se oko sebe da osmotriš ljude. Gledaju jutarnji dnevnik dok miješaju kafu ili grizu pecivo. Vidiš lica koja isijavaju razočaranje i blagi podsmijeh nad svima sličnima sebi koji su dozvolili da budu dovedeni u takvu situaciju. Neki čovjek nakon dnevne doze realnosti stavlja novčanik u džep i odlazi prema kolima da se odveze, vjerovatno na posao koji ne voli i koji nije birao. Baš to je trenutak kada shvatiš da lakoća vlastitog postojanja u kojoj uživaš na tom mjestu nije proizvod okruženja koje je prema tebi dobronamjernije od onog u kojem svakodnevno jesi. Radi se samo o tome da si upao u ambijent u kojem još nisi formirao odnose koji bi te cijepali iznutra, zaobilazeći uvijek ono središte tvoga bića koje tek rijetki i u rijetkim trenucima dodirnu. Ovdje si cijel samo zato što te još niko ne želi raskomadanog, ali to još ne znači da si baš tu našao nešto što najzad pogađa tvoje središte. Kako se naći u tom centru onoga što jesmo i djelati iz njega, te da li je to uopšte moguće u modernom dobu, pitamo se ove nedjelje. Odgovorima se nadamo od sagovornice naše rubrike, Branke Ćalasan.

ASKA

“I danas, posle toliko godina, igra se taj njen čuveni balet u kom umetnost i volja za otporom pobeđuju svako zlo, pa i samu smrt.”

― Ivo Andrić, Aska i vuk

Kao djevojčica sam živjela svakodnevnicu koja je bila ples koji ne smije da se zaustavi, jer ako sekund prodje izmedju pokreta, poput Aske sam znala da “smrt može ući kroz tu pukotinu”.

Nijesmo li svi u istoj priči?

Smrt kao screentime.

Smrt kao scroll.

Smrt kao strah.

.

.

.

“Smrti gdje ti je žalac? Ade gdje ti je pobjeda?”

“Znala je samo jedno: da živi i da će živeti dok igra, i što bolje igra. I igrala je. To nije više bila igra, nego čudo” – pravo odredjenje psihološke otpornosti/rezilijentnosti.

U nauci se determiniše kao pozitivna adaptacija ili sposobnost da se održi ili povrati mentalno zdravlje u različitim životnim situacijama. Temeljna postavka za razvoj otpornosti kod svakog pojedinca je mogućnost bazičnog zadovoljenja njegovih potreba, te podsticanje razvoja konstruktivnih kapaciteta kojima svaki pojedinac raspolaže.

Svakodnevno se kroz psihoterapijsku praksu suočavamo sa brojnim problemima kod djece i mladih: česte promjene raspoloženja, nedostatak volje, smisla života, autoagresivna ponašanja, rizično stupanje u preuranjene seksualne odnose, razni oblici zavisnosti – kocka, internet, alkohol, narkotici, pornografija, potom maloljetnička delinkvencija, odustajanje od sporta i manjkavost zdravih stilova života, koji se nerijetko odnose i na djecu koja su potencijalno darovita.

Zašto je došlo do takvog trenda?

Objašnjenje se nalazi izmedju ostalih faktora, u pretpostavci o nezadovoljenim osnovnim psihološkim potrebama djece – kojima se direktno negativno utiče na razvoj psihološke otpornosti. Kroz praksu se pokazalo da su naročito nezadovoljene potrebe darovite djece. S obzirom na cjelokupnu situaciju izazvanu virusom Covid_19 i izmijenjenim načinom rada u školama, mentalno zdravlje djece je potencijalno ugroženo, a darovita djeca usled nepovoljnih okolnosti su neadekvatno tretirana.

Postoji nekoliko komponenti koje mogu da pomognu darovitoj djeci da razviju tu vrstu otpornosti, a koje se sastoje od spoljašnjih (pozitivni uzori u porodici i zajednici, i resursi zajednice) i unutrašnjih komponenti (samokontrola, vještine razmišljanja, samopouzdanje, optimizam i lični doprinos), dakle onih koji se odnose na kontekst u kojem darovita djeca žive i osobine, znanja, vještine koje posjeduju tj. razvijaju.

Kako bi dali doprinos razvoju adekvatnog konteksta, uz podršku Ministarstva prosvjete, u okviru konkursa “Darovit/a sam podrži me” osnivamo Centar za darovite “ASKA”. Naziv ima korijen u Andrićevoj naraciji isuština ovog projekta jeste da potvrdi istinu da je moć darovitosti u jednom biću, umjetnosti i ljepote, koje može biti i slabije u odnosu na svog protivnika (pojedinca ili čitave sisteme) pobjednik u borbi za život (egzistenciju).

VEĆINA

“Na gradove udariće trava

i zavesti svoju strahovladu,

svi cvjetovi ostaće bez glava

da bi bili sa travom u skladu.” Vitomir Nikolić

Većina ljudi ne diše pravilno.

Većina ljudi misli da je bolja od većine ljudi.

“Većina ljudi ne želi slobodu, jer sloboda zahtijeva odgovornost. Većina ljudi se užasava odgovornosti”.  Sigmund Frojd

Ubjedljiva grupa ljudi koja ima statističku moć.

“Raspni Ga, raspni.”

PORODICA

Osnovna jedinica gradje i funkcije svakog društva.

Ima svoju istoriju koju ne možemo promijeniti, možemo je dekonstruisati, sadašnjost koja najčešće identifikuje pacijenta i budućnost koju u psihoterapiji ugovaramo.

Psihoterapija koju radim je ples sa porodicama.

Porodica na našim prostorima živi u mjehu harmonike koju svira kontinuirana tranzicija. I dalje su joj glavni odbrambeni mehanizam tajne – prenose se iz generacije u generaciju poput „zarobljenih plemića“ koji čekaju da eksplodiraju.

Kako u kulturi, tako i porodici “neizgovoreno” strukturiše hijerarhiju koja ima predrasude prema mentalnom zdravlju, blagostanju, nacijama, klasi i polu,  a predstavlja stub društva, ujedno postaje regulator moći i distance u porodičnim odnosima, nevidljiva lojalnost, čuvar neprežaljenog gubitka, odraz simptoma u ogledalu, centralna osa oko koje se organizuje porodični život, jedan od potpornih zidova “tvrđava” porodica i zatvorenih kapija prema svijetu, zaštita od bola i patnje.

“There are so many silences should be broken” Peggy Pap

Porodica ima ogroman kreativni potencijal, uključujući i potencijal samog života, te ne iznenađuje što, kada postane neuređena, poseduje jednak potencijal za užasnu destrukciju. (Skynner, R.1976)

R. Skinerasam upoznala čitajući knjigu “Kako preživeti svoju porodicu”. Tad sam bila na početku savjetodavnog rada i prvi put sam se srela sa sistemskom porodičnom terapijom. Danas kad radim kao porodična terapeutkinja, najčešće se srećem sa  proporcionalnošću porodičnog potencijala i destrukcije o kojoj Skiner govori. Paradoksalno, ali što je doživljaj traume intenzivniji, to je brži oporavak, što se bolest agresivnije javi, to su veće šanse za oporavak.

Porodica je više od zbira njenih članova. Ona je otvoreni sistem povezanih djelova koji su u neprestanoj interakciji. Ono što se dogadja u sistemu najčešće emituje najranjiviji član.

Promjena kod jednog člana porodice utiče na ostale članove, a samim tim dolazi do promjene u cijelom porodičnom sistemu.

Porodici je u novom, digitalnom dobu potrebna velika pomoć i podrška u svemirskom putovanju kroz životne cikluse.

“Jer, o najvećim i najtežim stvarima svoga života niko ne voli da govori.” Ivo Andrić, Aska i Vuk

NAROD

Krilo umjetnosti i kulture, koje odgoji grupu ljudi – stvara narod.

Porodice svojim transgeneracijskim prenosima pletu mrežu naroda.


DAR

Svi ljudi imaju dar, ali nemaju okolnosti u kojima će on da se manifestuje.

“Mi i ne znamo kolike snage i kakve sve mogućnosti krije u sebi svako živo stvorenje. I ne slutimo šta sve umemo. Budemo i prođemo, a ne saznamo šta smo sve mogli biti i učiniti.”  Ivo Andrić, Aska i vuk

Kroz istoriju ljudi su se plašili darovite djece misleći da su ona zaposjednuta jer suviše rano znaju suviše toga.

1884. darovitost se počinje izučavati kao psihološki fenomen i od tada je definisana kroz brojne koncepte. U laičkom govoru se najčešće vezuje za sposobnosti koje djeca i/ili odrasli ispoljavaju kroz umjetnički izraz – crtanje, pjevanje, sviranje, pisanje. Odnosi se na različite vrste izuzetnih sposobnosti i najčešće je autori odredjuju kroz visoku sposobnost, crte ličnosti i sredinske faktore.

Darovita ličnost živo govori kroz Njegoševu misao “Moja želja za saznanjem vječna je”.

Darovitost ne postoji ukoliko nije aktualizovana, gasi se usled neadekvatnih sredinskih stimulacija.

Na psihoterapiju uglavnom dolaze daroviti ljudi i djeca, čak i kad je njihov dar zapušten, on je i dalje živ. Život sa darom je najčešće ogroman izazov za darovitog pojedinca, a smetnja za društvo u cjelini. Ponekad u radu sa darovitom djecom i ljudima, da bi bolje razumjeli svoju ulogu u društvu i oslobodili se osjećanja krivice da sa njima nešto nije u redu,   radim vodjenu fantaziju sljedećeg sadržaja:

Zamislite da ste labud i da  vi kao labud morate da se pretvarate da ste miš. Zamislite da morate da se pretvarate da ste sivi, dlakavi i majušni. Zamislite da nemate dugačak zmijoliki rep koji ćete držati u vazduhu na dan držanja uzdignutih repova. Zamislite  kako pokušavate da pričate kao miš, ali zvučite poput automobilske sirene. Kako se osjećate?

(prema K.P.Estes, Žene koje trče s vukovima, NOVA KNJIGA, Podgorica, 2016. str 220) Zamislite

SISTEM PODRŠKE

Institucionalni sistemi podrške su lopta kojom se dobacuju nadležnosti.

Crnogorsko društvo pamti mobe – tu metodologiju možemo prepisati u razvoju  raznih sistema podrške na nivou države.

Svaki čovjek ima sopstvene snage i resurse kao unutrašnje sisteme podrške. Potrebno je njihovo konstantno osnaživanje i obnavljanje, a za to je potrebna zajednica – porodica, prijatelji, partneri, posao.

BAR

Grad posječenih čempresa i dobrih ljudi

285 sunčanih dana u godini i najljepših zalazaka sunca

AKTIVISTA

“Ti bi mogao advokat da budeš s obzirom kako zastupaš svoje odjeljenje?”

“Ima predug jezik!”

“Stalno ti nešto fali!”

“Ništa joj ne valja.”

“Ona se vječito nešto buni.”

“Ona je nezgodna.”

Sticajem okolnosti 2007. godine sam imala direktne informacije sa svjetskog samita statističara koji se odvijao u Washington DC-u. Tema samita je bila siromaštvo i trebalo je donijeti zaključak na osnovu statistika zemalja učesnica. Izvještaji zemalja su se nizali iz dana u dan, učesnicima je sve bilo obezbijedjeno od prevoza iz najudaljenijih zemalja, do smještaja, hrane i ostalih potreba. Donesen je zaključak, daću sebi slobodu da ga iznesem na osnovu sjećanja – 10% ukupnih resursa na zemlji bi moglo da prehrani svakog, ali svakog čovjeka na planeti – što znači da niko ne bi bio gladan. Na pitanje zašto nije tako – odgovor je,  da je čovjek u suštini svog bića, pohlepan.

Kad bih ispričala ovu priču mladim ljudima sa kojima radim, reagovali bi samo oni, u prvom dijelu teksta, etiketirani od strane svog okruženja.

U osnovi aktivizma leži altruizam, empatija, pa visoke sposobnosti moralnog rasudjivanja, kritičko mišljenje, te znanje i svijest o tome da ljude prati fenomen difuzne odgovornosti i spremnost da se preuzme odgovornost u odredjenoj situaciji.

“O čempresima i ljudima”

VIKTOR FRANKL

U svim, pa čak i najnepovoljnijim okolnostima, život ima smisla.