Piše: Aljoša Turović

Treća po redu Rockstrikcija je po mnogo čemu specifična: Ona je prvi događaj pod ovim imenom koji nije doveo nekog izvođača koji (tradicionalno) puni festivale u regionu. Organizatori su pokazali da cilj Rockstrikcije i Festivala Kulture Zabjelo nije samo dovesti zvijezde koje će sigurno prodati ulaznice i obrnuti kapital, već razvoj rokenrol kulture, podrška mladim, neafirmisanim umjetnicima i upravo stvaranje novih zvijezda.

Problem sa kojim se susrijeću svi festivali koji se oslanjaju na domaće izvođače je mali broj zvijezda mlađe generacije. Headlineri ovih festivala su, uglavnom, bendovi nastali 90-tih, 80-tih, pa čak i 70-tih.

Nestvaranje novih zvijezda je dvostruk problem – mnogi izvođači će, zbog godina, napuštati muziku, a ograničen broj zvijezda dovodi do zasićenja kod ljudi jer, usljed velikog broja festivala, ljudi su imali priliku da svakog poznatijeg izvođača čuju po nekoliko puta.

Upravo zbog ovog problema, potrebno je stvarati nove zvijezde koje će održati kulturu festivala, da isti ne bi postali relikt prošlosti kao igranke u zadružnom domu o kojima deda priča unucima.

Jedan od načina kako se ovo može riješiti je da neki organizator svojim imenom garantuje dobru svirku. Nakon održanog Festivala Kulture Zabjelo, dvije mnogo dobre Rockstrikcije i nekoliko predfestivalskih aktivnosti, upravo organizatore pomenutih manifestavija delegira kao nekog ko to može biti na nivou Crne Gore.

Iz ovog razloga, treća po redu Rockstrikcija je po mnogo čemu specifična. Ona je prvi događaj pod ovim imenom koji nije doveo nekog izvođača koji puni festivale u regionu. Na ovaj način, organizatori su pokazali da cilj Rockstrikcije i Festivala Kulture Zabjelo nije samo ono prosto – dovedi izvođača koji će sigurno prodati veliki broj ulaznica i obrni kapital, nego i razvoj rokenrol kulture i podrška mladim, neafirmisanim umjetnicima. Ovaj put će vjerovatno biti trnovit i mnogo težak, ali, na nama, publici, je da ih podržimo na tom putu.

Što se tičće treće Rockstrikcije, publiku su, prije izvođača, zagrijavali otac i sin, Dragan i Dražen Vujačić, poznatiji kao Rock karavan. Sa ploča su se čuli hitovi Azre, KUD Idijota i mnogih drugih, a njihov pastup me je vratio u djetinjstvo kada je emisija Rock karavan emitovan na MBC televiziji – tada jedno od usamljenih vrhova r’r muzike – samo je falio narandžasti logo u uglu.

Na binu se zatim popela bjelopoljska grupa Alternaiva, koja je promovisala album Zrno. Bend koji, na žalost, u svom gradu nema prilike da svira je pokazao da, uprkos tome, imaju jaku poruku da prenesu. Zadivljujuće, mlađa publika je znala tekstove. I bend koji u svom gradu nema gdje da svira, kupi žicu za gitaru ili opremu za svirke; koji je pripremao album prvijenac u doba Korone i isti snimio u Podgorici… Uprkos svemu ovome, i dalje beskompromisno ide naprijed zaslužujući da bude zvijezda.

Ono što je karakteristično i za zvijezde večeri, Šizu, je činjenica da ni oni ne dolaze iz centra, već iz manjeg mjesta – Koprivnice. Ovo je pokazatelj da rokenrol ne mora biti vezan isključivo za neke tradicionalne kulturne centre, poput glavnih gradova, već da i ,,periferija” ima šta da kaže.

Karakteristično za ovaj bend je da se sastoji od samo dva člana – basiste i bubnjara, ali da opet, zvuči kompletno, kao da je u ,,punom” sastavu. Iako prvi put u našoj državi, publika je napravila atmosferu kao da se radi o dobro poznatim licima. Hitovi poput ,,Skromnost nikad nije bila fer” i ,,Oprostite, oprostite, oprostite” su napunile Kolektor dobrom energijom koja se osjećala u vazduhu.

Bruno Antolić, basista i vokal ovog benda, je istakao da je oduševljen načinom kako su ih organizatori dočekali i ugostili i da nikad nigdje nisu dočekani na taj način. Dodao je i da je u prvom redu vidio mlađu publiku i da je njima dovoljno ako su ,,osvojili jednog klinca”.  

Čast da zatvori ovu noć punu rokenrola su imali crnogorski rokenrol veterani – nikšićki Punkreas. Bend koji ove godine slavi 20 godina postojanja je pred podgoričkom publikom premijerno izveo pjesme sa novog EP-a ,,Stand your ground”. Iako je izašao nedavno, u publici je bilo ljudi koji su znali tekstove.

Naravno, stari hitovi, poput ,,Za vas”, ,,Propali talenat” , ,,Terpentin” i mnogih drugih su dočekani sa oduševljenjem.

Đorđije Njunjić, bubnjar ovog sastava je istakao da je Rockstrikcija kao događaj pun pogodak jer je rokenrol uvijek zavisio od ugostiteljskih objekata u kojima se nužno ne sluša ta vrsta muzike. Takođe, naglasio je značaj alternativnog kulturnog centra koji će ovog ljeta biti formiran u Podgorici u nekom od napuštenih prostora, jer su i oni, nastupali u velikom broju takvih prostora u regionu i dodao da će tek tada, kada mladi bendovi budu imali takav prostor alternativna scena početi da jača.

Nova publika postoji i raste

Za kraj, teško je izvući jedan zaključak. Možda da idemo u klasiku  – da je atmosfera bila super, da su bendovi odsvirali dobro etc.

A možda je, ipak, najbolje pohvaliti mlađu publiku i na taj način prekinuti podgoričku generacijsku traumu. Jer, kako je koja generacija nailazila, generacija prije njih, ogorčena sopstvenim neuspjehom ih je kudila rečenicama poput ,,Nemate vi pojma što je rokenrol”, ,,Ne umijete vi to” i sl.

U mojim formativnim godinama, stalno sam slušao rečenice poput ,,Super je to, ali ne pamtite vi svirke Glembajevih, VIS Gorenja, Qtere, Malog Radojice i mnogih drugih”. Tako da, umjesto da im nabijamo na nos svirke Zoon Politikon-a, They Killed Kenny, Postmortem-a, Abzofrana i drugih, mislim da je pravo vrijeme da im kažemo ,,Bravo klinci, napravili ste super atmosferu! Hvala vam što ideju održavate živom”

A što se tiče ekipe iz Rockstrikcije, siguran sam da će, ako nastave ovako, jednog dana prodavati karte kao Exit, bez najavljenog imena. Jer svojim imenom garantuju dobar rokenrol, bilo da nam dovode Bjesove, Partibrejkerse ili Zoster, ili bilo da nam dovode bend za koji nikad nismo čuli do tog trenutka.