Sivilo: Nezdravo je napraviti sve sigurno i mlako!

Balša Krkeljić, poznatiji kao Sivilo, reper je iz Podgorice. Hip-Hop muzikom bavi se već deset godina, a iza sebe – osim albuma ,,Tamna strana sreće” koji je izašao u izdanju ,,Bassivity Digital-a”, ima i pjesme sa nekim od najpoznatijih imena balkanske rep scene. Trenutno, važi za jednog od najpoznatijih crnogorskih repera, a među EX-YU hip-hop krugovima – i za jednog od boljih liričara.

Na crnogorsku muzičku scenu pojavio se sa singlom ,,Mala”, a u žižu javnosti ponovo dospio u toku rada na internet projektu ,,Ljeto kada su me krunisali”, kada je tri mjeseca snimao i izbacivao pjesmu za pjesmom, iz nedjelje u nedjelju. To je rezultiralo hitom ,,No1″ – bila prva na MTV top listama, kao i pjesmom “Sivilo feat Ceca”, koja je, doslovno, zapalila internet.

Nakon petogodišnje diskografske pauze, Sivilo se vratio na scenu avgusta prošle godine, pjesmom ,,Guraj Grizi Glođi”. Kako je sam rekao tada, mnogo snažniji i iskusniji, željan da nastavi sa slanjem poruka koje u hip hopu – čijoj turbofolk-izaciji svjedočimo, sve rjeđe možemo čuti. 

Nedavno je, u sklopu svog ,,comeback-a”, otpočeo realizaciju projekta ,,Sive Srijede”, u kojima snima i iz nedjelje u nedjelju – svake srijede, objavljuje po jednu pjesmu, za čiju pripremu i realizaciju ima samo 7 dana.

Nije te bilo dugo. Ovih dana uveliko se vraćaš kroz ,,Sive srijede”. Šta je razlog male pauze i šta te je motivisalo na ponovni povratak?

Napravio sam pauzu da se pregrupišem. Trebao mi je taj ,,zoom out” momenat, kako bih vidio veliku sliku i mene u njoj. Tačno je 10 godina od kako sam u hip-hopu. Proživio sam dosta, iskusio dosta, upoznao dobro sebe i svoje fanove. Druge kolege su počele da se bave nekom drugom muzikom, koja je preuzela scenu. Sebe nisam vidio tu. Koliko god da volim hip-hop, nikad nisam uspio ništa da zaradim od njega. Znajući to, odlučio sam da se posvetim nekim drugim karijerama, kako bih obezbijedio sebi, između ostalog, mogućnost da nastavim da se bavim hip hopom. U avgustu 2020. sam bio spreman da se vratim i psihički i finansijski. Trenutno, postoji ogomna ,,rupa” u  hip-hop muzici kojom se malo ko bavi, a fanova ima i iščekuju da neko doprinese održavanju tog zvuka. Rado sam se prihvatio tog zadatka, jer mi jako stalo do tog načina i pristupa tom zvuku i očuvanju istog.

Pjesma ,,Znam da te plaši” izazvala je pažnju javnosti. Tu i slične teme već duže vremena obrađuješ. Koliko te je inspirisao aktuelni ,,tricky” momenat, kako si zadovoljan reakcijama publike i da li su žene uspjele da shvate i razumiju tu, kako sam kažeš, ,,Big dick energiju”?

Da. Tokom cijele karijere se provlači ta tema kroz moju muziku, ali nikada nisam cijelu pjesmu posvetio njoj. I prije su razni ,,social justice warriors-i”, radikalne feministkinje, vječite žrtve i toksični muškarci postojali, ali, čini mi se, nikad u ovolikom broju kao sad. Internet je dao glas svakome i oni koji se žale, kritikuju, ,,canceluju”, kao da se sada najviše čuju. Omladina – koja treba u svom odrastanju da prepozna prave vrijednosti, postaje zbunjena i uplašena. Biti jak znači biti toksičan muškarac, biti slab znači biti neprivlačan i nepoželjan. Od žena sam i saznao za tu frazu. One su je izmislile. Bilo bi paradoksalno da je to došlo od muškaraca. Žene cijene ,,big dick energiju”. Odnosno, svako cijeni tihog, korisnog, sposobnog muškarca, koji puca od samopouzdanja. 

Koliko je (ne)zdravo napravit sve “mlako”?

Jako je nezdravo, pogotovo za sami prelazak dječaka u muškarce. Više ne postoje ,,rituali” u kojima se dječak ,,šalje u divljinu”, kako bi se vratio kao muškarac. Takođe, vojske više nema. Dječija sportska takmičenja više nemaju gubitnike, ne broji se rezultat i svako dobija medalju. U prirodi odrastanja je ta želja za dokazivanjem, dominacijom i otiskivanjem u nove vode – odvajanje od majke i od ,,mlakog”. Nažalost, danas zbog toga klinci traže novu porodicu u klanovima, bandama i navijačkim grupama. Tamo su voljeni i poštovani kada su agresivni, borbeni i sposobni da povrijede. Niko nije sposoban da učini pravo dobro, dok ne prepozna u sebi mogućnost da čini jako loše stvari. Siliti sigurnost i isto mišljenje, izbjegavati konflikte i neprijatnosti, samo revoltiraju suprotnu stranu tog spektra da ekplodira – posle toliko potiskivanja, i tada se velike nesreće dešavaju. Treba naći balans.

Kako u današnjem vremenu čovjek da (p)ostane empatičan, a da ga isto ,,ne umrtvi”?

Moramo što više izlaziti iz te zone komfora, kako bi kusakusali sve ono što se zapravo dešava iza ,,sigurnosne ograde”. Tamo smo ranjivi, nesigurni i nesposobni. Tamo ubijamo svoj ego, i što ga manje imamo, više smo povezani sa ostalim ljudima koji su podjednako uplašeni i nesposobni kao i mi. Ta iskustva nas povezuju i zbližavaju i taj osjećaj prija. Tu se primjećuje, posle nekog vremena, da određeni ljudi i dalje potenciraju to kako su (samo) oni slabi i jadni, jer prija im pažnja koju dobijaju, a sami ne znaju ni jedan drugi način kako bi došli do nje. Lako je odbraniti se od toga ako želite da napredujete. Samo se vratite na prvi korak  – izlazak iz zone komfora, u kojem nikada niste ,,uvrijedili” žrtvu da bi ste ,,održali mir u svijetu”. Rezultati će vas iznenaditi.

Na koji način, po tebi, spriječiti zloupotrebe viktimizma u svrhu manipulacije javnim mnjenjem i pokušaje da se u sistem, kako sam kažeš, ,,(u)gura figura mlakonje”?

To je lako! Činjenicama! Viktimizam opstaje samo zahvaljujući anegdotama i emocijama. Činjenicama, istraživanjima i aritmetikom ga treba ,,odzumirati”. Objasniti ljudima koji ga koriste da koliko god je njihovo iskustvo bilo traumatično i nefer, svijet se ne vrti samo oko njih i da većina ljudi ne dijeli njihovo iskustvo. Sistem gdje smo svi prisilno jednaki nije nova stvar. Imamo marksizam i komunizam da iz njih izvlačimo zaključke.

Koja je svrha današnjeg narativa, kojeg umnogome diktiraju svi sistemi, u kojem muškarca treba preoblikovati u nešto što nije?

Sve se svodi na kontrolu mase. Kad vladaš, kontola je od velike važnosti. Zato kreiraš svijet u kojem je sve više stvari predvidljivo i definisano. Bilo kakve naznake jedinstvenog i originalnog karaktera, bunta, različitosti, razbija sve to i predstavlja problem ,,vladarima”. Po prirodi, muškarci su agresivni i skloni obračunima. Lako je napraviti narativ u kome se te stvari predstavljaju kao loše i kao društvo bi trebali da idemo ka nečemu mirnijem, tj. nečemu što se može lakše iskontrolisati. ,,Cyber svijet” je dobro došao i vladarima i onima nad kojima se vlada. Evo vam online profili i video igrice, živite koji god život želite, budite agresivni koliko hoćete, a, za uzvrat, u stvarnom svijetu budite ono sto vam mi kažemo.

,,Sive srijede” su do sad neviđen koncept na našim prostorima, gdje je publika ta koja daje naziv pjesmama. Kako si došao na ideju da radiš to i koliko taj neposredniji kontakt sa publikom zapravo MC-ja čini boljim?

Stvaranje ,,community-ja”, koliko god malog ili velikog, je najbitnija stvar za razvoj bilo kojeg brenda, ili proizvoda. Stvaranje okruženja gdje se tvoj glas sluša i gdje su tvoji predlozi ispoštovani i primjenjeni. Jako me raduje što moja muzika okuplja i povezuje ljude. Uvijek tražim način kako da ih što više uvučem u moju muziku, kako bi sve više bila i njihova. Davanje naziva pjesmama je jedan od mnogih doprinosa mojih fanova. Takođe, šalju mi svoje ,,bitove” da repujem preko njih. Često se obrate za savjete bilo koje vrste. To je jedna mala zajednica, koja iz dana u dan postaje sve veća.

Šta još od ,,sivih srijeda” možemo očekivati u narednom periodu i koja je mogućnost da se baš u toku njih desi i neki ,,featuring”?

Sive srijede su uhvatile fin zalet. Prešli smo prvi mjesec i idemo dalje. Očekujte (po) jednu pjesmu svake srijede. Volio bih da polako radim i ,,feat-ove” sa meni dragim izvođačima, ali, isto tako bih volio i fanove da čujem koga bi oni voljeli da čuju na traci samnom. Možda baš oni predlože nekog zbog koga ću i ja morati da izađem iz svoje zone komfora.