Svjesno desno dok Latinka žmuri

,,Iskreno ne vjerujem da podrška Latinke Perović ikome može donijeti ijedan glas i da je sakrivanje iza njenog ,,autoriteta” u bilo kom smislu politički oportuno. Zanimljiva je lista gostiju koju DPS ima na poslednja dva kongresa, od Latinke Perović, preko Nikole Selakovića iz SNS-a do Nenada Čanka i Vuka Draškovića. Ove 4 osobe vjerovatno ne dijele ni jednu jedinu vrijednost, što dovoljno govori o političkoj, ideološkoj i svakoj drugoj, sem interesne, amorfnosti DPS-a.“

Poslednja godina političkog djelovanja i nedavni kongres Demokratske partije socijalista, javnosti sve izvjesnije sugerišu da ova partija ,,zaokreće“ u desno. Međutim, ni desni spektar političkih ideja DPS-u nije ideološki princip u koji zaista vjeruju, koliko se čini da je to trenutna pragmatičnost predsjednika Đukanovića da na anahronim temama diktira javni narativ i u istom obezbjeđuje političke poene koje je izgubio na svim drugim poljima.

Za razgovor na ovu temu i analizu ,,programa“ i retorike koju je javnost imala prilike da čuje sa poslednja dva kongresa DPS-a, te neizostavnom regionalnom podrškom Đukanovićevom autokratizmu,  razgovarali smo sa Stefanom Đukićem, profesorom filosofije, piscem i društvenim aktivistom.

Objašnjavajući radi šire javnosti, koji su očigledni indikatori DPSovog zaokretanja u desno, Đukić, za početak, podsjeća na važnost vraćanja osnovama u političkim odrednicama na osnovu kojih bi mogli da imamo objektivniji uvid u političke i ideološke profilacije partija.

,,Kod nas je ,,desnica” postala ružna riječ i nerijetko se koristi kao derogatorni termin i time smo, ne samo zaboravili šta je desnica, već istovremeno i šta je ljevica, trpajući na taj dio političkog spektra sve što mu ne pripada“, kazao je Đukić.

Iako, kako kaže, treba istaći da su klasični pojmovi lijevo i desno prevaziđeni, neke stvari prepoznavanja opstaju.

Đukić stoga upozorava da ,,ipak, ne postoji ništa u programu i nastupu DPS-a, izuzev tog slova S, što svrstava tu stranku igdje sem na desnicu“.

,,Oni su okrenuti nacionalnom konzervativizmu, crnogorska nacionalna pitanja su suština njihovog programa i svakog nastupa, dok je ekonomski program teorijski neoliberalan, a u praksi se pokazao kao udžbenički “crony capitalism” jer je enormno bogaćenje bilo namijenjeno jednoj političko-poslovnoj ,,klasi” nauštrb ekonomskog razvoja i socijalnog sklada.“

Da li je Đukanović naučio lekcije?

Na osmom Kongresu DPS-a, najavljena je drugačija državna i partijska politika pod dirigentskom palicom Mila Đukanovića. Na takvom programskom kursu, probuđena su mnoga pitanja vezana za nacionalni identitet i religijsko ustrojstvo zemlje, te izazvana turbulentna društvena i politička dešavanja koja su dovela do pada rejtinga DPS-a i konačne smjene vlasti na parlamentarnim izborima.

Na nedavnom, devetom Kongresu, Đukanović se bavio počinjenim greškama poput otuđenja partije od građanstva i biračkog tijela; poraza na polju vjerskih i religijskih pitanja od političkog takmaca kojeg je uveo u igru donošenjem spornog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, ali čini se, na koncu ipak nema ozbiljnih promjena u partiji.

,,Ne vidim da je ijedna lekcija naučena. Đukanović očigledno nema namjeru da izađe iz politike u skorije vrijeme i vjerovatno želi da osvoji još jedan predsjednički mandat“, jasan je Đukić.

Ostanak Đukanovića na čelo DPS-a, iako je jedan od najzasluženijih za poraz, te isti programski kurs, možda se mogu pripisati maniru političkih elita u Crnoj Gori koje nisu sklone velikim promjenama.

Kako Đukić podsjeća, podmlađivanje kadra je normalna procedura posle lošeg izbornog rezultata i to smo imali prilike da vidimo kada su se iz Narodne Stranke povlačili Šoć pa Popović, iz SNP-a Predrag Bulatović pa Srđan Milić, iz Liberalnog saveza jedan dio rukovodstva.

,,Ali te partije nisu mijenjale suštinu svog djelovanja niti uspijevale da nađu modus po kojem bi pobjedile na izborima. To sad vidimo i kod DPS-a, oni biraju kratkoročno zbijanje redova zapaljivom nacionalističkom retorikom, istom onom koja je izvela najviše birača na parlamentarnim izborima i dovela do njihovog pada. DPS se nada da će tom retorikom usporiti osipanje birača i da će onda greške partija na vlasti dovesti do pojačane apstinencije i omogućiti DPS-u povratak na vlast. Samim tim oni ne misle da privuku bilo kog birača kog su izgubili, već da izgube što manje onih koji su ih glasali prošli put, uz nadu da će “oni drugi” izgubiti više birača“, konstatuje Đukić.

,,Kozmetičke promjene koje karakterišu odlazak Branimira Gvozdenovića, a dolazak Ivana Vukovića, ne znače biračima ama baš ništa“, tvrdi Đukić.

Fenomen: Latinka Perović

Kao i svake kongresne ili izborne godine DPS dobija pozitivne ocjene, političke komplimente od strane regionalne, navodno progresivne javne i kulturne elite. Odakle, Latinka Perović na partijskom kongresu DPS-a? Odakle DPS u vidokrugu Latinke Perović?

Latinka Perović u video uključenju na devetom kongresu DPS-a. Foto: Screenshot YouTube

,,Meni je iskreno zanimljiviji odnos DPS-a u davanju prostora Latinki Perović na kongresu, nego njena podrška DPS-u“, primjećuje Đukić.

On vjeruje da je prisustvo Latinke Perovć preko video linka samo još jedna ,,intelektualna fasada“ na kojoj DPS pokušava da radi poslednjih godina.

,,Pretpostavljam da je kalkulacija u paraleli sa fejsbuk komentarom na jednoj privatnoj objavi ministarke Vesne Bratić (u momentu dok nije bila na toj funkciji) gdje DPS pokušava sebe da predstavi kao kulturnog i uzvišenog u odnosu na ministarku.

,,Iskreno ne vjerujem da podrška Latinke Perović ikome može donijeti ijedan glas i da je sakrivanje iza njenog “autoriteta” u bilo kom smislu politički oportuno. Zanimljiva je lista gostiju koju DPS ima na poslednja dva kongresa, od Latinke Perović, preko Nikole Selakovića iz SNS-a do Nenada Čanka i Vuka Draškovića. Ove 4 osobe vjerovatno ne dijele ni jednu jedinu vrijednost, što dovoljno govori o političkoj, ideološkoj i svakoj drugoj sem interesne, amorfnosti DPS-a“, jasan je Đukić.

,,Modernizacijska diktatura“ i prezir prema građanstvu

Kako prokomentarisati Latinkin odnos prema autokratskim afinitetima DPS-a  i diktatorskim manirima Đukanovića? Isti odnos je Perović pokazivala nekad  i prema Zoranu Đinđiću, koji je zagovarao oblike i tekovine apsolutne države (i prosvijećene diktature) i vladavine koje je koncipirao Karl Šmit.

,,Fascinantna je zaslijepljenost jednog malog (ali uticajnog) dijela regionalne, a pogotovo srpske javnosti, likom i djelom Mila Đukanovića. Već smo govorili o tome da se radi o jednom kolonijalnom mentalitetu koji Crnu Goru gleda kao sredstvo u kom nije bitan život običnog čovjeka, nego retorika vlasti. Ako je ta retorika prihvatljiva ovom malom dijelu javnosti, čiji je Latinka Perović nesumnjivi autoritet, onda je nevažno sve ostalo, i represija i kriminal i korupcija.“

Đukić napominje da je isti takav odnos ov javnosti i prema Srbiji i da je retorika Aleksandra Vučića samo malo prihvatljivija, imao bi njenu nesumnjivu podršku. Dakle, bitna je samo deklarativna politika.

,,Jer ovi ljudi ne žive “obične” živote, ne razmišljaju o plati, preživljavanju, ne razmišljaju o mogućoj represiji režima protiv njih. Njih zanima odnos prema Srebrenici, NATO-u, sukobu Rusije i SAD-a, i ako politički lider ispunjava sve te zahtjeve, nevažno je kakvu ekonomsku situaciju kreira ili koliku represiju sprovodi. Odnos te “elite” prema običnim ljudima je oduvijek bio na nivou prezira“, kazao je Đukić.

Deklarativnost prije suštine

Fenomen dvostrukih aršina tzv Druge Srbije  u kojima danas jedan autokrata ne valja, dok neki drugi sasvim odgovara, Đukić objašnjava sklonošću ovog dijela javnosti da slijepo prati zvanične retorike, a ne suštinu društvenih procesa i političkog sistema.

,,Postoji više situacija u kojima je Vučić imao podršku ovih struktura i oni bi mu “zaboravili ružnu prošlost” kada bi samo otišao korak dalje i rekao da je nesumnjivo za ulazak u NATO, za priznanje Kosova i možda za još po neku stvar. Onda bi bila zaboravljena autokratska priroda vlasti, bogaćenje bliske oligarhije, građevinska mafija i sve ostalo“.

Taj odnos, kaže Đukić ,,nije nikad bio vrednosni u opštem smislu, već po jednom uskom krugu pitanja koje je “druga Srbija” definisala kao suštinska – prava i slobode običnog čovjeka nikad tu nisi bila visoko kotirana“.

Latinka protiv činjenica?

U obraćanju preko video linka, Perović je apsolvirajući ,,dostignuća“ Demokratske parije socijalista Crne Gore, u buketu komplimenata, navela i to da je DPS doprinio pluralizaciji društva. Imajući u vidu poslednjih godinu dana dešavanja na ovim prostorima, pitanje je da li mi kao obični građani možemo vidjeti ili živjeti taj pluralizam?

,,Ne. Tako nešto je lako uvidjeti i sa drugog kontinenta i to je, ako već nemate direktan uvid u situaciju vidljivo u izvještajima međunarodnih agencija i medija kao što su Freedom House, Reporters Sans Frontieres, Transparency International, The Economist. Ali svako ima pravo da ne vidi ono što je očigledno“, zaključio je Đukić.