The Beatles – [8] Poslije Lenona

piše: Nikola Zečević; iz feljtona ,,The Beatles. Godine nakon završenog sna”

[Feljton je ranije publikovan u nastavcima, u dnevnom listu „Vijesti”, od 17. do 31. decembra 2012. godine, a reobjavljuje se na Portalu Kombinat, u blago izmijenjenoj i prilagođenoj verziji, uz dozvolu autora.]

Nakon Lenonove smrti, raspršiće se snovi o ponovnom okupljanju Bitlsa. Harison, Makartni i Star će, pod producentskom palicom Džordža Martina, svirati zajedno na Harisonovom elegičnom singlu „All Those Years Ago”, posvećenom Lenonu, koji je objavljen u maju 1981. godine.

Harison u ovoj pjesmi, sa snažnom emotivnom direktnošću, pripovijeda: „Ja sam pričao samo o ljubavi, dok su tebe tretirali kao psa! A ti si bio onaj koji je činio sve tako jasnim… Svih ovih godina! (…) Živjeći sa dobrim i lošim, uvijek sam se ugledao na tebe! (…) Oni su zaboravili na ljudsku vrstu! A ti si bio onaj kojeg su prislonili uza zid! Onaj koji je sve zamišljao! Svih ovih godina! (…) Duboko u najtamnijoj noći, šaljem ovu molitvu za tebe! Sada u svijet svjetlosti, gdje je duh oslobođen od laži, i od svega što smo prezirali!” Džordž će od tada objaviti svega tri ploče, od kojih će se naročito izdvojiti ona iz 1987. – „Cloud Nine”, na kojoj je najveći uspjeh i planetarnu popularnost imala obrada ranog standarda Džejmsa Reja – „Got My Mind Set on You”.

Džordž Harison – Got My Mind Set on You

Iste godine dolazi i do raspada Wingsa, zato što je Makartni, zbog Lenonove smrti, otkazao sve javne nastupe. On će, ipak, nastaviti sa uspješnom solo karijerom, a na albumu iz 1982. – „Tug Of War” (na kojem će svirati i Ringo Star), osim hit dueta sa Stivijem Vonderom – „Ebony and Ivory” (u kojem simbolički afirmiše rasnu harmoniju), naći će se i nostalgična posveta Džonu Lenonu„Here Today”, u kojoj poručuje: „I ako kažem da sam te stvarno volio, i bio srećan što si se pojavio… Onda si i danas ovdje! Ovdje danas, u mojoj pjesmi!”

Makartni izvodi u Parizu numeru ,,Here Today”, posvećenu Lenonu

Tokom osamdesetih godina Makartnijevu karijeru su obilježili uspješni singlovi poput „No More Lonely Nights” i „Hope of Deliverance”, ali i oni duetski sa Majkl Džeksonom („The Girl Is Mine”/„Say Say Say”).

Na narednim albumima će nastaviti da sarađuje sa Ričardom Starkijem, što će kulminirati Ringovim pojavljivanjem na Polovom mjuziklu – „Give My Regards to Broad Street”. Ringo je tih godina objavio dva solo albuma: „Stop and Smell the Roses” (na kojem su gostovali Pol i Džordž, odvojeno), kao i „Old Wave” (koji simbolizuje žanrovski povratak korijenima), nakon čega će se privremeno povući iz muzičke industrije.

U januaru 1984. godine je objavljen posthumni album Džona Lenona – „Milk and Honey”. Na istom su se našle nezavršene pjesme, koje su nastale u posljednjim mjesecima njegovog života. Najveći hit na ploči će biti singl „Nobody Told Me”, inspirisan stvaralaštvom Džona Miltona Hejza (a primarno namijenjen Ringo Staru), dok će zapaženo proći i latentna rege tema „Borrowed Time”, kao i klasična pop stvar „(Forgive Me) My Little Flower Princess”.

U međuvremenu su Pol Makartni i Joko Ono krenuli u zajedničku bitku za povratak kataloga („Northern Songs”) sa Lenonovim i Makartnijevim pjesmama nastalim u eri Bitlsa. Na kraju je cjelokupni katalog kupio Majkl Džekson, što su Makartni i Ono dočekali sa reizignacijom. Problemi će biti nastavljeni, nakon što je Joko Ono dala saglasnost da se pjesma „Revolution” (čiji su autori Lenon i Makartni), iskoristi za reklamnu kampanju proizvođača sportske opreme „Nike” (čemu se Makartni usprotivio).

Harrison, Starr i Billy Preston (1990)

U januaru 1988. godine, Mik Džeger je na svečanosti u Waldorf Astoria Hotelu, gdje je Džon Lenon imao svoj posljednji nastup, ,,uveo” Bitlse u Rokenrol dvoranu slavnih (Stonsi će tamo zakoračiti godinu dana kasnije).

U ime Bitlsa, na ceremoniji su se pojavili Džordž Harison, Ringo Star i Joko Ono (sa Lenonovim sinovima – Džulijanom i Šonom). Pol Makartni neće doći na svečanost, ali će poslati pismo u kojem će saopštiti: „Bio bih hipokrit, kada bih se pojavio na bini sa njima, mašući i smijući se, uprkos poslovnim nesuglasicama koje postoje između nas.”

U ime grupe, publici se obratio Harison, sa sljedećim riječima: „Ja nemam mnogo toga za reći, zato što sam ja tihi Bitls. Nažalost, Pol nije ovdje, jer je on tip sa govorom u džepu. Svi znamo zašto Džon nije ovdje. Siguran sam da bi bio. Teško je, zaista, ovdje stajati i po svoj prilici predstavljati Bitlse. Ali… Bojim se da je ovo sve što je ostalo od nas. Svi mi smo toliko mnogo voljeli Džona, i svi toliko mnogo volimo Pola.”

Nakon dugih ovacija, Harison i Star će, uz podršku Brusa Springstina, Boba Dilana, Mika Džegera i ostalih, izvesti čuvene stvari: „I Saw Her Standing There”, „Hound Dog”, „Twist And Shout” i „Stand By Me”.

Ulazak Bitlsa u Rock and Roll Hall of Fame (Waldorf Astoria Hotel, 1988)

Harison je, tih dana, formirao i super-grupu The Travelling Wilburys, koju su osim njega činili Bob Dilan, Roj Orbison, Džef Lin i Tom Piti, i koja će do 1990. godine uspjeti da objavi dva albuma.

Biće takođe impresioniran balkanskom muzikom, nakon što je imao priliku da čuje, u Royal Albert Hall-u, Ženski horski ansambl bugarske državne televizije, čiju je izvedbu opisao kao „nasavršeniji zvuk na planeti!”.

Na Makartnijevu relaksirajuću izjavu da je „moguće da Bitlsi opet nastupaju zajedno”, Džordž je (u svom stilu) izdao kratko saopštenje: „Neće biti okupljanja Bitlsa, dok je god Džon Lenon mrtav!” U međuvremenu, veliki uspjeh će doživjeti Makartnijevo akustično izdanje „Unplugged (The Official Bootleg)” – jedno od prvih iz čuvene MTV-jeve serije, kao i Harisonov live album „Live in Japan”, zabilježen na njegovoj posljednjoj turneji iz 1991. godine.

Harison je tada podržao novoosnovanu globalnu političku grupaciju Stranka prirodnog zakona, koja je promovisala transcedentalnu meditaciju i duhovnost (na našim prostorima se ovaj politički pokret tretirao na karikirajući način).

Kraj osmog dijela